Šta je sreća?

Šta je sreća? Sreću je teško opisati, ali možemo je osjetiti. Međutim, da li osjećamo samo kratki užitak ili iskrenu sreću? Koja je razlika? Šta je uzrok sreće i kako do nje doći? Šta za mene predstavlja sreća?

Teško je da o sreći govori mlada petnaestogodišnjakinja, ali znam neke stvari koje su sigurno tačne.

Prije svega, moramo shvatiti da novac NE predstavlja sreću. Istina je da novac može priuštiti privremeno uzbuđenje. Pomoću novca možete kupiti skupocjene sitnice ili, na primjer, priuštiti putovanje. Međutim, šta nam sve vrijedi ako nemamo s kim podijeliti? Putovanje nije isto, ako nemate  koga povesti. Šta nam vrijedi auto ako ga nemamo s kim provozati, a prijatelj se ne može kupiti. Živimo u svijetu gdje sve ima vrijednost, zato neka sreća ostane neprocjenjiva!

Ako želimo biti sretni, smatram da se trebamo riješiti priželjkivanja. Sasvim je u redu da imamo snove i ciljeve, jer kako bismo drugačije bili motivisani? Međutim, ljudi su skloni da uvijek žele više i više, te zbog toga nikad nisu zadovoljni. Takvi ljudi nemaju priliku uživati u sitnicama, a one su oličenje istinske sreće. Iskreno, i mene obraduje neki lijep poklon na primjer, ali svjesna sam da je to samo ushićenje, ne sreća.

Moju najveću sreću predstavlja porodica. Najradosnija sam kad sam sa porodicom. Pored njih, sreću predstavljaju i moji prijatelji. Osjećam se ispunjeno i kada pišem tekstove na blogu, čitam, pišem pjesme... Osjećam se veselo i kada crtam, pa čak i kada pjevam, mada ne znam (svjedok je moja baka za koju samo čekam da počne stavljati čepiće za uši).

No, poenta je da ako želite imati sretan život, radite stvari koje vas ispunjavaju, provodite vrijeme sa bliskim osobama. Zaboravite novac i materijalne stvari. Isto tako, shvatila sam da sreću ne treba čekati. Ljudi prave grešku jer cijeli život iščekuju sreću, a ona se kreira, stvara. Nemojte čekati da vam život pruži bolja vremena, već ih sami stvarajte. Nemojte zavisiti od sreće, već vladajte sa njom.

Reci mi!

Reci mi kako da volim
a da ne budem slomljena,
reci mi kako da vjerujem
a da ne budem ostavljena.

Reci mi kako da postojim
a da ne činim zlobna djela,
reci mi kako
jer to nikad ne bih htjela.

Reci mi kako da dišem
i govorim što mislim,
reci mi kako
a da o konac ne visim.

Reci mi kako da živim
pošteno jer srce mi želi,
ali nepravedan je svijet
i pošteno je put teži.

15 stvari koje sam naučila za 15 godina!

Još nekoliko sati me dijeli do rođendana, te sam osjetila neku čudnu potrebu da pišem. Sutra punim 15 godina i dugo sam razmišljala. Sutrašnji dan ne predstavlja veliku i značajnu promjenu u životu, ali sam ipak razmišljala o značajnim trenucima koje su se zadesile proteklih godina. Razmišljala sam i o stvarima, nepisanim pravilima koje sam naučila.

- 2015 -

15 stvari koje sam naučila za 15 godina:

1. Naučila sam da su volja, upornost i strpljenje sve što je potrebno kako bi se stiglo do određenog cilja.

2. Naučila sam da ne treba čekati sutra, dane ili godine za sreću. Prava sreća je u trenutku.

3. Naučila sam da je znanje najbolje oružje i štit.

4. Naučila sam da ako smo loše trebamo razgovarati sa nekim, a ne gurati u sebe.

5. Naučila sam da je potrebno širiti horizonte kako bi se moglo pravilno pristupati različitim segmentima života.

6. Naučila sam da treba imati svoje "ja" i čvrsto stajati iza istoga.

7. Naučila sam da treba voljeti, ali na pravilan način.

8. Naučila sam da ako poštuješ druge bićeš poštovan.

9. Naučila sam da čak i kad je teško ne smijemo posustati, jer samo uporni uspijevaju.

10. Naučila sam da koliko god posvećivao pažnju drugima, bitno je odvojiti i za sebe i svoje potrebe.

11. Naučila sam da smo svi mi lijepi, samo ponekad malo slijepi.

12. Naučila sam da budem zahvalna na onome što mi se pruža.

13. Naučila sam da koliko god odrasteš zadržiš malo djetinjstva u sebi, jer u suprotnom nikada nećeš vidjeti prave vrijednosti života.

14. Naučila sam da me sitnice čine sretnom.

15. Učim da živim. Ganjam ciljeve. Gradim svoje ime. Radim šta god volim i ne dozvolim da mi život prođe uzalud.

Ovo su same neke od stvari koje sam naučila i koje ću tek naučiti. Nadam se da će ovaj tekst i vama biti koristan!

Mladi mijenjaju svijet!

Ma koliki uticaj ostavljali stariji ljudi, svijet će se uvijek zasnivati na mladima. Mladalački um i snaga jedini mogu pokretati svijet i izvući iz njega ono najbolje. Međutim, da li današnje generacije mogu postići nešto veliko ili ipak ne? I kakve promjene mogu donijeti?

Odrasli često govore da današnja omladina nije sposobna, te da od nas nema koristi. Svjesni smo činjenice da djeca prebrzo odrastaju i nedovoljno sazrijevaju. Pruženo nam je da brže razvijamo uz prisustvo tehnologije, ali slabo ko razvoj koristi u korisne svrhe.

Nazivaju nas debilnim generacijama, ali ko je napravio od nas debile, ako ne odrasli? Ljudi gube povjerenje u omladinu, a upravo povjerenje nam je potrebno. Obostrano.

Istina, u današnje vrijeme mladi su drugačiji.  U odnosu na naše roditelje i njihove roditelje i roditelje njihovih roditelja jesmo drugačiji. Baš kao što je svaka genaracija drugačija od predhodnih. To je prirodni zakon i ne bi bilo napretka da nema tih različitosti.

Kakvi god mi bili, debili ili ne, na nama ostaje svijet. To niko ne može promijeniti. Bilo bi logično da nam stariji pomognu u kreiranju naše budućnosti. Kao što su i njima pomagali kada su bili mladi.

Nismo mi retardirani i možemo mnogo. Po usvajanju tehnologije najbolje se to vidi. Ovo je doba informatičke revolucije kakva će ljude sigurno odvesti u svemir. Nešto o čemu su ranije generacije samo maštale. 

Svako ko čita ovo, ima moć da promijeni stvari. Možda se to ne čini tako, ali jednom sam pročitala rečenicu: "Mali ljudi, koji na malim mjestima čine mala djela, mogu napraviti veliku promjenu". 

Zato, ne mora to biti ništa veliko, ali mala gesta, malo dobro djelo je dovoljno da se svijet mijenja na bolje. A zajedno udruženi ne postoje stvari koje ne možemo. Udruženi generacijski.

Pišući ovaj blog, trudim se napraviti promjene. Možda one nisu velike, ali od nečega krećem i pratim zacrtani put. Baš kao i drugi mladi.

I zato odrasli, nemojte gubiti nadu u nas. Imamo svojih mana, ali mi smo mladi ljudi koji stasaju. Kao što ste i vi nekada. Pomozite nam da mijenjamo svijet kako se to ponavlja kroz ljudsku istoriju. Onako kako su i vama nekad pomagali.

Nisu naši roditelji, pa ni njihovi roditelji, stvorili svijet. Naslijedili su ono šta je hiljadama godina stvarano i nastavili tamo gdje su prethodnici stali. Uz njihovu pomoć. Neka me demantuju ako nije tako.

Zato apelujem na starije da se manje bave kritikama mladih. Dužni su nam pomoći u stvaranju naše budućnosti upravo onoliko koliko su i njima nekad pomagali. Tako je čovječanstvo do današnjice. Tako funkcioniše svijet.