Mnogi koji me poznaju znaju da volim dosta da čitam. Još dok sam bila mala voljela sam uzeti po neku dječiju knjigu i pročitati, a danas ljubav koja se stvorila prema knjigama sve više jača. Ne postoji neki određeni žanr koji volim čitati, već slobodno sebi uzimam za pravo da isprobam što više žanrova, pisaca... Čitajući mnoge knjige, još nisam pročitala nijednu koja me nije nečemu naučila, a to je ono što najviše cijenim kod čitanja.
Ono osnovno što su me mnoge knjige naučile su da ispravno razmišljam. Naučile su me da svaku situaciju sagledam realno, onakvom kakva ona i jeste. Da ne posmatram iz svog nekog određenog ugla već da analiziram svako djelo i da imam razumijevanja. Uvijek sam bila poprilično mirna osoba, ali, nesvjesno, čitanjem sam naučila da budem staložena u raznim situacijama. Mnoge stvari koje sam naučila su zapravo nesvjesno ušle u mene i oni koji misle da knjige zahtijevaju samo učenje i učenje, varaju se.
Kroz knjige se takođe i usavršavamo. Upoznajemo se sa mnogim greškama i učimo kako ispravno postupati. Kroz čitanje radimo na sebi i postajemo bolji ljudi. Usavršavamo sebe što je smisao svakog čovjeka. Ono što je takođe dosta važno jeste da knjige podstiču maštu i kreativnost. Možda se čini pomalo bezazlenim i nebitnim, ali mašta je bitan dio svakog ljudskog bića i ne treba je potiskivati.
Još jedna stvar oko koje mi je čitanje posebno pomoglo, a oko koje može pomoći i drugima, jeste pisanje. Mnogi ljudi hvale moje pisanje i izražavanje, a vjerujem da ne bih to postigla da nisam čitala. Knjige su proširile moj vokabular, naučile me da se igram sa riječima i nastaviću sa aktivnim pisanjem i čitanjem, te vjerujem da će moje pisanje u budućnosti dolaziti i do većeg izražaja.
Čudno je kada vidimo koliko ljudi, a pogotovo omladina na kojoj opstaje budućnost, osuđuje čitanje. U moru takvih, knjige gube svoj značaj. Naravno da postoje osobe koje jednostavno ne vole čitanje ili im ono ne drži pažnju i koncentraciju. To je sasvim u redu, ali broj takvih je sve veći i ljudi ismijavaju čitanje i bez čitanja ijedne pročitane knjige. Oni koji vole da čitaju se ismijavaju što je pogrešno. Uostalom, knjige nas čine boljim kao društvo, a to je svakako bitno.
Isto tako ono što je pogrešno su lektire. Mnogi u prosveti smatraju da na taj način postižu da mladi sve više čitaju, ali nije tako. Kroz lektire se samo prisiljavaju da čitaju, što još više smanjuje želju za čitanjem i postiže se suprotan efekat. Najgore je osnovcima koji imaju lektire skoro svaki mjesec i čak i oni koji vole da čitaju ne mogu stići. Zbog toga bi najbolje bilo ukinuti lektire ili smanjiti broj istih.
Za kraj, poruka ovog teksta je da su knjige dragocjene, a gube svoju vrijednost u nizu predrasuda. Ako želite da čitate, čitajte, ako ne, probajte. Za svako biće postoji određena knjiga koja bi se njemu svidjela.
