petak, 28. lipnja 2019.

Moja braća!

Željela sam da vam predstavim meni dvije najznačajnije osobe - moju braću. Ja sam sretnica pa ih imam dvojicu, dvojicu divne braće koje volim više i od same sebe. Moja ljubav prema njima je snažna i neopisiva, a zahvalnost koju osjećam jer su uvijek bili tu uz mene da mi pomognu, da me štite i čuvaju, je beskrajna.





Krenuću od onog starijeg. Duško je za svojih osamnaest godina postigao dosta toga. U školi je uvijek najbolji, na takmičenjima je uvijek bio među prvima... Takođe ima dosta talenata - u sportu (najviše fudbalu), glumi... Mogu otvoreno reći da mu nikad nisam zavidila. Naprotiv, baš suprotno, divim mu se. Nikad nije učio, a postizao je najbolje rezultate. Dovoljno je samo da sluša i može prikupiti znanja. U sebi skriva veliki potencijal. Od malih nogu pa do danas uvijek sam ga smatrala svojim uzorom, putokazom. Iz tog razloga se nadam da će me i dalje voditi kroz život!







Zatim moj vragolasti brat Dragoja, veoma zanimljiv i vječito nasmijan. Dragoja ima samo deset godina, a ima više znanja i od mene.  Kao mali je prvo učio engleski, pa tek onda srpski (i sam mi je pomagao kad sam imala provjere iz engleskog). Njegovo znanje iz istorije je ogromno, a da ne pominjem koliko dobro poznaje države širom svijeta i njihove glavne gradove. Riječima ne mogu opisati koliko sam zapravo ponosna na njega i koliko mu se divim. Uvijek me svojim osmijehom i blizinom može oraspoložiti, nebitno koliko tužna da sam.








Nekad se znamo i posvađati, ali sve je to ništa u odnosu na našu ljubav koja ruši sve granice. Braća, sestre... To su osobe koje predstavljaju najveći oslonac i podršku u životu, a ja smatram da imam divnu, pametnu i posebnu braću. Zato, draga braćo, ako čitate ovo (a znam da hoćete) znajte da ću vas uvijek iskreno, besprekorno i svim svojim srcem voljeti, bez obzira na bilo šta!

utorak, 18. lipnja 2019.

Kompleksi...

Svi imamo komplekse. Kompleksi su nezadovoljstvo koje vlada u nama zbog nekih stvari. Normalno je imati ih, ali ne treba im dopustiti da nas prevladaju i obuzmu. Nebitno da li si odrastao, tinejdžer ili pak dijete, svi ih imamo. Jedina razlika jeste što ih neki imaju više, neki manje. 


Najviše se nalaze kod tinejdžera jer u tom periodu smo najosjetljiviji te sve olako primamo ka srcu. Pogotovo je teško u 21. vijeku - svijetu tehnologije, gdje su prisutna maltretiranja, omalovažavanja. Većina gubi samopouzdanje, a zatim dolazi do želje za promjenom naših života i prvenstveno nas.

Komplekse možemo imati prema raznim stvarima. Često ih stvaramo zbog našeg izgleda. Prvo trebamo shvatiti da "imati koju kilu više" ne znači i biti ružniji. Ne možemo svi imati savršeno tijelo i savršen izgled. Nažalost, u današnjem vremenu nije tako. Mnoge osobe zbog debljine maltretiraju, vrijeđaju, ogovaraju... Zar smo došli u vrijeme gdje su samo mršavi ljudi lijepi? Ne, svi smo prekrasni na svoje načine!

Takođe, zbog kompleksa često sputavamo sebe. Dešava se da npr. želimo zaigrati košarku u društvu, ali ipak to ne učinimo jer se bojimo reakcije drugih na naše igranje. Međutim, to nikada nemojte raditi. Nemojte činiti sebe tužnijim zbog drugih. Život je jedan i zato radite stvari koje volite, želite. Uostalom, šta i ako npr. promašite koš? Ljudi smo i normalno je da griješimo i učimo na greškama.

Dešavalo se da i sama imam komplekse jer imam "klempavo" uho. Bilo je vremena kada nisam željela zavezati kosu u rep jer sam se bojala da će drugi misliti da sam ružna. Trpila sam vrućine zbog kose samo zbog drugih. Ali shvatila sam da nije bitno šta ti beznačajni ljudi misle. Bitne su moje želje jer je to MOJ život!

Kompleksa se nećete riješiti dok ne prihvatite prave sebe. Dok ne zanemarite mišljenja i komentare drugih. Ljudi ponekad mogu biti zli i zato ne trudite se da im ugađate. Umjesto toga, nađite sebi prijatelje koji će vas prihvatiti baš onakvima kakvi jeste. Upamtite: to ste što ste i ne mijenjajte se zbog drugih!

ponedjeljak, 10. lipnja 2019.

Promjene!


Promjene su nešto što nas prati tokom cijelog života. Svi se mijenjamo jer sazrijevamo, učimo nove stvari. To je potpuno normalno. Promjene su dobre. Trebamo se mijenjati, probavati nešto drugačije... U većini slučajeva se mijenjamo da bismo usavršavali sebe, da bismo bili bolja verzija nas. Međutim, postoje situacije kada se mijenjamo "na gore". Mijenjamo se iz temelja u nešto što nije dobro i ljudi se većinom udaljavaju od nas. Ali, smatram da nebitno bila dobra ili loša, uvijek ćemo kad-tad iz nje nešto naučiti. Dosta ljudi je i meni reklo da sam se promijenila, da nisam više ista osoba. Ali, oni ne shvataju da sam to i dalje ja. Da, drugačije se ponašam, oblačim, ali sam ja i dalje ta osoba koja sada voli različite stvari. I to je normalno jer i ja odrastam, samo neki to nisu shvatili. Smatraju da nisam više dobro dijete, ali ne obazirem se. Ja se osjećam dobro, baš ovakvom kakva sam, a uostalom zar nije to i najbitnije? Zamislite koliko bi život bio dosadan i nezanimljiv kada bismo uvijek igrali isti sport? Kada bismo uvijek slušali istu muziku? Kada ne bismo otkrivali nove stvari i ne bi doživjeli nikakvu promjenu? Zato, nemoj se bojati života i promjena koje ono nosi!



četvrtak, 6. lipnja 2019.

Ljubav! Nek vlada svijetom!


Ljubav! Kada kažemo tu magičnu riječ, prvo pomislimo na par koji se voli. Međutim, ljubav ne mora biti samo na takav način. Ljubav može biti prema sestri, prema prijatelju, roditelju. Ljubav možemo osjetiti prema prirodi, nekom sportu, muzici...




Ljubav je sveprisutna. Ima je na svakom mjestu i treba da bude. Ljubav treba vladati svijetom jer ljubav nas čini ljudima. Samo ona održava ljudskost u nama i čini nas živima. Divan je osjećaj biti voljen, a još veći voljeti. Divno je kad znaš da voliš. Kad znaš cijeniti pravu sreću.

Nije ljubav novac. Da, novcem možeš kupiti i veliku kuću i novi telefon i skupocijeno auto... Međutim, novcem ne možeš kupiti prijatelja, osobu za razgovor. Novcem ne možeš kupiti sreću. Pare su prolazne - danas imaš, sutra nemaš. Ali ljubav je ono što ti niko ne može oduzeti.

Voljeti je jedinstveno. Osjećati nešto prema nečemu, nekome... Ljubav umije biti i čudna. Ponekad, prema nekome ne osječaj ništa, a onda, u trenutku, desi se. Desi se nešto čudno i stvari posmatraš drugim pogledom, iz drugog ugla. Osjećaš se drugačije, a taj osjećaj ti prija.

Ja lično ne vjerujem u bezosjećajnost! Ne vjerujem u ljude koji tvrde da ništa ne vole. Vjerujem da i najhladnije osobe osjećaju. I one vole nekoga iako to možda ne priznaju ni sebi, ni drugima.

Zato živite, volite. Volite svim svojim srcem. Nek ljubav vlada svijetom!

Istaknuti post

Dokaži se prvo sebi

Navikli su čitaoci na moja razmatranja o društvu, ljudima, pa i o životu u posljednjih godinu dana. Pisala sam o mnogim temama koje nas se s...