Smrt?

Šta predstavlja smrt? Zašto se pri samoj pomisli ježimo? Šta se dešava poslije smrti i zašto je smrt tako okrutna? To su neka od pitanja na koja ćemo odgovoriti.

Smrt je normalna pojava u životu, ali je ljudi ipak teško prihvataju. Nije ni čudo jer smrt je razdvojila mnoge živote, oduzela voljene osobe ili prerano pokucala na vrata. Smrt svi znamo, ali niko od nas nije upoznat sa njom.

Kada bih morala objasniti smrt, rekla bih da je ona kraj. Vjerujem da sve ima svoj kraj, svoju smrt. Svaki čovjek, svaki predmet, svako biće, pa čak i ova naša planeta. Sve je počelo i sve će se završiti.

Veoma je zanimljivo pitanje šta se dešava poslije smrti, jer makar se i našao odgovor, ne možemo dokazati. Da li odlazimo u raj/pakao? Ili prelazimo u novi život? Možda se čak ništa i ne dogodi, već naše tijelo samo truli u zemlji kao dokaz da smo i mi nekad postojali. Iskreno, nisam sigurna u šta da sumnjam, no volim misliti kako postoji nešto poslije, jer u suprotnom koja je poenta života ako živimo i tek samo tako umremo, a pritom ne odgovaramo za svoje postupke.

Smrt je jedan od najvećih strahova, jer šta god ljudi uspjeli spriječiti, ne mogu smrt. Smatram da se ljudi boje smrti ne samo zbog njene pojave, već i zbog njene iznenadnosti. To što ljudi ne mogu znati datum svoga kraja. Ljudi su bića koja vole znati sve unaprijed, te tako izbjeći neprijatna iznenađenja, a spoznaja da mogu umrijeti za 30 minuta ili 30 godina ih plaši. Neizvjesnost u koju smrt stavlja je za ljude strašna.

Međutim, koliko god smrt bila surova, ne trebamo živjeti u strahu. Možda zvuči čudno, ali trebamo živjeti u momentu i koristiti ono što nam se pruža sada. Jednom sam pročitala da pri rađanju, kada smo bili bebe, plakali smo zbog straha od nečeg novog, a ipak smo došli na ovaj lijepi svijet, te da je možda tako i sa smrću. Da li ova rečenica nema smisla ili nosi neko značenje, ostavljam vama na razmišljanje, kao i ovu čudnu pojavu zvanu smrt.

Youtuberi su manipulatori?

Posljednjih nekoliko godina broj Youtubera se sve više povećava i oni postaju sve gledaniji. Od ovog hobija se može čak i zarađivati te polako prerasta i u posao. Youtuberi, ikone i idoli mladih, snimaju raznorazne koncepte - od igrica do savjetovanja, od komičnih videa do tutorijala, ali najzastupljeniji koncept je onaj kojeg mladi nisu svesni, a stariji nisu upoznali - manipulisanje.

Balkanska Youtube scena raste iz dana u dan a jedan od najpoznatijih Youtubera su Baka Prase, Janko, Choda, Anđela i Nađa... Ima ih dosta, ali ovo su oni o kojima se najviše priča. Stekli su ogromnu popularnost, no tu popularnost je potrebno održavati. Kako oni to čine? Malo sam istražila i shvatila neke stvari.

Krenimo od onog glavnog i najpoznatijeg - Baka Prase. Baka Prase snima reakcije, pjesme, videe u kojima se trudi nasmijati publiku, što mu i uspijeva jer je djeci koja ga prate očigledno smiješno prozivati druge, pričati besmislene forice, djevojke nazivati pogrdnim imenima... Baka Prase ima fin i lagodan život. Lako je njemu da u spotu svoje pjesme vozi jeftinog Golfa, a zatim skupocjenog Porschea. No to je društvo koje se danas prihvata, rugaj se sirotinji koja vozi Golfa i uzdiži sebe koji voziš Porschea, jer samo takvi uspijevaju.

Tu je onda Choda, njegov prijatelj, koji vjerovatno ne bi ni bio poznat da mu nije pomenutog. Imamo i Janka čije pjesme nemaju nikakvog smisla, čiji su videi objelodanjeni uz hrpu besmislenih forica i, naravno, vrijeđanja. Tu su i Anđela i Nađa koje ni ne žive na Balkanu, ali se žale kako ne zarađuju dovoljno. Da ne pominjem Youtubere koji su uz pare postali pjevači jer njih ima zaista previše.

Iz već navedenog teksta shvatamo koliko su pojedini Youtuberi toksični, no tu ne stajemo. Dolazimo do sledećeg pitanja: Zašto su oni manipulatori i kako manipulišu? Moram napomenuti da Youtubere najviše prate djeca od 10 do 15 godina, zato što je sa njima najlakše upravljati.

Nađe se par Youtubera koji se međusobno posvađaju i naprave dramu, obično zbog neke banalne stvari. Potom snimaju videe u kojima se međusobno vrijeđaju. Jedna strana navodi svoje fanove da vrijeđaju drugu stranu, što istovremeno radi druga strana. Tako se djeca, u cilju zaštite svojih idola, svađaju i daju preglede, od kojih Youtuberi zarađuju. Ti, navodno zavađeni, Youtuberi zapravo se ni ne svađaju nešto pretjerano. Oni samo sjede i boli ih briga za sve, posmatraju svoje fanove i dobijaju sve više pregleda. Youtubera koji se samo svađa nije ni briga a publiku koja ga gleda, njega je samo briga za preglede jer od njih zarađuje. Sve se vrti oko interesa.

Takođe Youtuberi su štetni zbog još jedne stvari. Naime, kroz svoje pjesme, videe navode djecu da je u društvu jedino bitno koliko ko ima para, kakvo auto roditelji voze, koji telefon se koristi... Žalosno je da se više ne cijene vrline, već materijalne stvari. Mnogi Youtuberi, pošto većina vozi dobra auta, imaju skupe satove, dobre telefone, navode djecu da je jedino to bitno. Dobro, nemam ništa protiv ako neko posjeduje skupe stvari, ali rugati se onima koji nemaju, a hvaliti se onime što imaju, je pogrešno.

No, ono što je najžalosnije jeste to da Youtuberi se javno vrijeđaju, hvale se, a pritom su podržani. Imaju stotine i stotine hiljada pretplatnika i pruža im se masovna podrška. Shvatam da su djeca izmanipulisana, ali moraju početi otvarati oči. Ne tvrdim da djeca trebaju osuđivati ili vrijeđati takve osobe, ali ne trebamo slušati, a kamoli podržavati.

Možda se ova tema odraslima čini kao nebitna, ali nisu ni svjesni koliki uticaj Youtuberi imaju nad djecom. Youtuberi velikim dijelom utiču na generacije i društvo i zato smatram da se nešto mora promijeniti, jer ako se nastave podržavati ovakve stvari, ovakve uvrede, drame, svađe, društvo nam se neće poboljšati.

Pritom, ne kažem da su svi youtuberi ovakvi kakvima sam ih opisala. Postoje kvalitetni Youtuberi koji se bave dobrim tematikama, kao i oni koji vas jednostavno mogu zasmijati na prijatan način. Čak i gledam neke Youtubere koji su privukli moju pažnju i za koje smatram da ostavljaju dobar utisak. Nisam mrzitelj Youtubera, ali nisam ni ljubitelj svakog. Smatram da ima kvalitetnih osoba na Youtubeu, no većina manipuliše, laže, svađa se te zarađuje na vrlo jednostavan način, bez ikakvog truda, a djeca nam se zavađaju zbog par osoba.

Zapitajmo se u kakve ljude će nam djeca izrasti ako su im idoli ovakve osobe, ako ih zasljepljuje i vuče za nos nekolicina ljudi...

Kako izgraditi bolji odnos sa vašim djetetom?

Djeca su najveće bogatstvo, no to bogatstvo sa sobom donosi određene odgovornosti. Najteže je pristupati djeci u pubertetu, kada se i najbolje namjere čine konvencionalne, te djeca uporno ignorišu i drže distancu. Međutim, postoje određene stvari koje se moraju razumjeti kod tinejdžera kako bi dolazilo do što manje konflikata između roditelja i djece.

Ovim tekstom se obraćam svim roditeljima, starateljima i drugim odraslim osobama. Kao i sama mlada djevojka dosta razmišljam o odnosima između roditelja i njihove djece, te sam zapazila mnoge stvari.

Zalazeći u pubertet dolazi do sve većeg udaljavanja od roditelja, bilo to zbog društva sa kojim sve redovnije izlaze, društenih mreža kojima posvećuju dosta vremena ili nekog drugog razloga. Roditelji zbog sve manjeg viđanja i razgovaranja sa djetetom postaju znatiželjni, sumnjičavi i pomalo zabrinuti oko načina na koji njihova djeca koriste slobodno vrijeme.

Ponekad čak i nesvjesno narušavaju privatnost. Zbog iskrenosti djece koja je sazrijevanjem sve manja, roditelji čitaju poruke, gledaju istoriju pretraživanja ili čitaju dnevnike svoje djece, što je sasvim pogrešno. Svjesni smo zabrinutosti i dobrih namjera, ali svaki čovjek, tako i tinejdžer ima pravo na privatnost koja je prijeko potrebna.

Tinejdžeri se takođe sve više zatvaraju prema roditeljima i stoga im je teže priznati određene stvari. Sami roditelji su upoznati sa pubertetom, no ponekad zaborave kako je to kad "divljaju" hormoni, osjećaji su im pojačani... Tinejdžeri se prvi put susreću sa neobjašnjivom tugom, povećanim bijesom, naglim promjenama raspoloženja.

Sve te pojave su im čudne ili ih čak plaše, ali se boje priznati. Tu je bitan razgovor - ključna stvar nekog odnosa.. Razgovarajte sa vašom djecom i, mada će na početku biti teško dok se dijete ne oslobodi, kasnije će se osjećati puno bolje a i vaš odnos  će biti bolji.

Pored svih navedenih stavki, nemojte se ljutiti na vašu djecu zbog svake "sitnice". Na primjer, ako je dijete dobilo lošu ocjenu ili ako se kasno vratilo kući, nemojte odmah galamiti i kritikovati. Svjesna sam vaše uznemirenosti i zabrinutosti, no smatram da je svaku nesuglasicu najbolje riješiti mirnim putem - razgovorom.

Takođe, sjetite se ponekad i da pohvalite vaše dijete. Ne mora to biti ništa veliko, niti puno predivnih riječi, ali recite im jedno "Bravo" i možda vam to neće priznati, ali biće vam zahvalni. Takođe, podićićete malo entuzijazam u njima.

Vaše dijete je centar vašeg svijeta, a za djetetov dobar psihički razvoj potrebni su strpljenje, razumijevanje i podrška.