Djeca su najveće bogatstvo, no to bogatstvo sa sobom donosi određene odgovornosti. Najteže je pristupati djeci u pubertetu, kada se i najbolje namjere čine konvencionalne, te djeca uporno ignorišu i drže distancu. Međutim, postoje određene stvari koje se moraju razumjeti kod tinejdžera kako bi dolazilo do što manje konflikata između roditelja i djece.
Ovim tekstom se obraćam svim roditeljima, starateljima i drugim odraslim osobama. Kao i sama mlada djevojka dosta razmišljam o odnosima između roditelja i njihove djece, te sam zapazila mnoge stvari.
Zalazeći u pubertet dolazi do sve većeg udaljavanja od roditelja, bilo to zbog društva sa kojim sve redovnije izlaze, društenih mreža kojima posvećuju dosta vremena ili nekog drugog razloga. Roditelji zbog sve manjeg viđanja i razgovaranja sa djetetom postaju znatiželjni, sumnjičavi i pomalo zabrinuti oko načina na koji njihova djeca koriste slobodno vrijeme.
Ponekad čak i nesvjesno narušavaju privatnost. Zbog iskrenosti djece koja je sazrijevanjem sve manja, roditelji čitaju poruke, gledaju istoriju pretraživanja ili čitaju dnevnike svoje djece, što je sasvim pogrešno. Svjesni smo zabrinutosti i dobrih namjera, ali svaki čovjek, tako i tinejdžer ima pravo na privatnost koja je prijeko potrebna.
Tinejdžeri se takođe sve više zatvaraju prema roditeljima i stoga im je teže priznati određene stvari. Sami roditelji su upoznati sa pubertetom, no ponekad zaborave kako je to kad "divljaju" hormoni, osjećaji su im pojačani... Tinejdžeri se prvi put susreću sa neobjašnjivom tugom, povećanim bijesom, naglim promjenama raspoloženja.
Sve te pojave su im čudne ili ih čak plaše, ali se boje priznati. Tu je bitan razgovor - ključna stvar nekog odnosa.. Razgovarajte sa vašom djecom i, mada će na početku biti teško dok se dijete ne oslobodi, kasnije će se osjećati puno bolje a i vaš odnos će biti bolji.
Pored svih navedenih stavki, nemojte se ljutiti na vašu djecu zbog svake "sitnice". Na primjer, ako je dijete dobilo lošu ocjenu ili ako se kasno vratilo kući, nemojte odmah galamiti i kritikovati. Svjesna sam vaše uznemirenosti i zabrinutosti, no smatram da je svaku nesuglasicu najbolje riješiti mirnim putem - razgovorom.
Takođe, sjetite se ponekad i da pohvalite vaše dijete. Ne mora to biti ništa veliko, niti puno predivnih riječi, ali recite im jedno "Bravo" i možda vam to neće priznati, ali biće vam zahvalni. Takođe, podićićete malo entuzijazam u njima.
Vaše dijete je centar vašeg svijeta, a za djetetov dobar psihički razvoj potrebni su strpljenje, razumijevanje i podrška.
Ovim tekstom se obraćam svim roditeljima, starateljima i drugim odraslim osobama. Kao i sama mlada djevojka dosta razmišljam o odnosima između roditelja i njihove djece, te sam zapazila mnoge stvari.
Zalazeći u pubertet dolazi do sve većeg udaljavanja od roditelja, bilo to zbog društva sa kojim sve redovnije izlaze, društenih mreža kojima posvećuju dosta vremena ili nekog drugog razloga. Roditelji zbog sve manjeg viđanja i razgovaranja sa djetetom postaju znatiželjni, sumnjičavi i pomalo zabrinuti oko načina na koji njihova djeca koriste slobodno vrijeme.
Ponekad čak i nesvjesno narušavaju privatnost. Zbog iskrenosti djece koja je sazrijevanjem sve manja, roditelji čitaju poruke, gledaju istoriju pretraživanja ili čitaju dnevnike svoje djece, što je sasvim pogrešno. Svjesni smo zabrinutosti i dobrih namjera, ali svaki čovjek, tako i tinejdžer ima pravo na privatnost koja je prijeko potrebna.
Tinejdžeri se takođe sve više zatvaraju prema roditeljima i stoga im je teže priznati određene stvari. Sami roditelji su upoznati sa pubertetom, no ponekad zaborave kako je to kad "divljaju" hormoni, osjećaji su im pojačani... Tinejdžeri se prvi put susreću sa neobjašnjivom tugom, povećanim bijesom, naglim promjenama raspoloženja.
Sve te pojave su im čudne ili ih čak plaše, ali se boje priznati. Tu je bitan razgovor - ključna stvar nekog odnosa.. Razgovarajte sa vašom djecom i, mada će na početku biti teško dok se dijete ne oslobodi, kasnije će se osjećati puno bolje a i vaš odnos će biti bolji.
Pored svih navedenih stavki, nemojte se ljutiti na vašu djecu zbog svake "sitnice". Na primjer, ako je dijete dobilo lošu ocjenu ili ako se kasno vratilo kući, nemojte odmah galamiti i kritikovati. Svjesna sam vaše uznemirenosti i zabrinutosti, no smatram da je svaku nesuglasicu najbolje riješiti mirnim putem - razgovorom.
Takođe, sjetite se ponekad i da pohvalite vaše dijete. Ne mora to biti ništa veliko, niti puno predivnih riječi, ali recite im jedno "Bravo" i možda vam to neće priznati, ali biće vam zahvalni. Takođe, podićićete malo entuzijazam u njima.
Vaše dijete je centar vašeg svijeta, a za djetetov dobar psihički razvoj potrebni su strpljenje, razumijevanje i podrška.
Odlični savjeti. Hvala!
OdgovoriIzbriši