Kroz život se uvijek suočavamo sa raznim strahovima. Svi smo okruženi nekim sopstvenim fobijama od kojih bježimo. Nadamo se da će samo tako nestati, ali to je upravo ono što se ne dešava. Sa strahom se treba boriti kako bi ih se prestali i bojiti.
Strah je teško definisati, ali veoma lako osjetiti. Svaki čovjek ima barem jednu fobiju od nečega. Nebitno koliko star ili pak mlad da si u sebi ćeš uvijek osjetiti uplašenost, samo što je neki osjećaju više, a neki manje, zavisno od osobe.
Međutim, treba shvatiti da nije sramota bojati se. Naprotiv, u potpunosti je normalno. U životu se ne traba praviti najhrabriji i najodvažniji jer upravo je to pokazatelj koliko ste slaba osoba. Možda ćete slagati druge, ali sebe ne možete. Uostalom, znajte da je ponekad u redu da ne budete baš čvrsti i jaki.
Koliko god normalno bilo da osjećate strah, ne trebate mu dopustiti da vas obuzme. Ne smijete dozvoliti da fobije vladaju vašim životom i prate vas poput sjenke, jer tako samo pogoršavate.
Kako biste pobijedili uplašenost, morate se sa istom suočiti, a ne bježati. Da bih vam pojasnila ono o čemu govorim, daću vam jedan primjer. Ako se bojite mraka, trebate sve više vremena provoditi upravo u mraku. Prvih par puta će vam vjerovatno biti strašno, ali kasnije ćete se navići i upoznaćete ljepotu tame i da je to upravo samo to - tama, i ništa više.
Pored toga, možete i pronaći izvor vaše fobije, tj. shvatiti kako je do nje došlo. Na primjer, ako ste se poćeli bojati mraka poslije gledanja nekih strašnih filmova, nemojte ih više gledati. Prestanjanjem gledanja istih i strah će ubrzo nestati. Takođe, možete se i konsultovati sa osobama koje se osjećaju isto. Znajte i da se nekih strahova ne treba rješavati, da su oni tu sa razlogom i da ih možete preokrenuti u nešto korisno.
Strah je beznačajan. Stvorimo ga u svojoj glavi, a nismo ni svjesni da ga isto tako lako i možemo izbaciti. Zato, glavu gore i pokažite mu da ste jači!
Strah je teško definisati, ali veoma lako osjetiti. Svaki čovjek ima barem jednu fobiju od nečega. Nebitno koliko star ili pak mlad da si u sebi ćeš uvijek osjetiti uplašenost, samo što je neki osjećaju više, a neki manje, zavisno od osobe.
Međutim, treba shvatiti da nije sramota bojati se. Naprotiv, u potpunosti je normalno. U životu se ne traba praviti najhrabriji i najodvažniji jer upravo je to pokazatelj koliko ste slaba osoba. Možda ćete slagati druge, ali sebe ne možete. Uostalom, znajte da je ponekad u redu da ne budete baš čvrsti i jaki.
Koliko god normalno bilo da osjećate strah, ne trebate mu dopustiti da vas obuzme. Ne smijete dozvoliti da fobije vladaju vašim životom i prate vas poput sjenke, jer tako samo pogoršavate.
Kako biste pobijedili uplašenost, morate se sa istom suočiti, a ne bježati. Da bih vam pojasnila ono o čemu govorim, daću vam jedan primjer. Ako se bojite mraka, trebate sve više vremena provoditi upravo u mraku. Prvih par puta će vam vjerovatno biti strašno, ali kasnije ćete se navići i upoznaćete ljepotu tame i da je to upravo samo to - tama, i ništa više.
Pored toga, možete i pronaći izvor vaše fobije, tj. shvatiti kako je do nje došlo. Na primjer, ako ste se poćeli bojati mraka poslije gledanja nekih strašnih filmova, nemojte ih više gledati. Prestanjanjem gledanja istih i strah će ubrzo nestati. Takođe, možete se i konsultovati sa osobama koje se osjećaju isto. Znajte i da se nekih strahova ne treba rješavati, da su oni tu sa razlogom i da ih možete preokrenuti u nešto korisno.
Strah je beznačajan. Stvorimo ga u svojoj glavi, a nismo ni svjesni da ga isto tako lako i možemo izbaciti. Zato, glavu gore i pokažite mu da ste jači!
Nema komentara:
Objavi komentar