nedjelja, 20. listopada 2019.

Borimo se za našu zemlju!


Već smo upoznati sa činjenicom da našu državu napušta veliki broj ljudi, kao i cjelokupni Balkan. Najviše ljudi odlaze u Njemačku, Austriju, dosta njih i u Sloveniju, a u obzir dolaze i druge države. Narod odlazi zbog "boljeg života", međutim koliko je to istina?




Dok sam u školi bila na času, došli smo i na ovu, ne tako lijepu temu. Većina u razredu se izrazila kako planiraju napustiti Bosnu kada odrastu. Nije ni čudo što djeca već sa 14/15 godina imaju na umu živjeti van države, kada su svakodnevno svjedoci masovnog iseljavanja. Neki u razredu su bili neutralni po ovom pitanju, dok se niko nije izrazio kako bi volio ostati u svojoj domovini. Ova tema me podstakla na veliko razmišljanje, kao i ovu objavu.

Smatra se da je u posljednjih pet godina BiH napustilo skoro 200.000 stanovnika. Lično, mislim da je broj čak i veći, ali možda čak i griješim. Postoji i ogroman broj onih koji bi htjeli otići, ali iz pojedinih razloga ne mogu. Najviše ljudi odlazi u Njemačku, potom Austriju.

Ja sam obično dijete koje možda i griješi u vezi ove teme, ali svakako želim iznijeti svoje mišljenje. Dakle, ne mogu i ne želim kriviti one koji su napustili i one koji planiraju napustiti našu zemlju. Shvatam da je ljudima "prekipjelo", da su siti svega, pogotovo što se po ovom pitanju ništa ne rješava, već se stanje samo pogoršava. Ljudi žele sebi i svojim porodicama obezbjediti bolji život i ne možemo ih kriviti.

Međutim, tu dolazimo do sljedećeg pitanja. Da li je odlazak dobra opcija? Sam odlazak u drugu državu je težak, ma koliko se lagan činio, a i sam početak življenja u inostranstvu nije lak. Pored toga, ljudi ponekad smatraju da će im pare "letjeti s neba", ali nije baš tako lako zaraditi. Poznat je veliki broj ljudi koji su se vraćali iz inostranstva. Osim toga, vjerujem da će jednog dana doći do masovnog iseljavanja, jer prvenstveno Njemačka, a i druge pojedine države sa njom postaju prenatrpane. Sada su im naši ljudi potrebni, ali kada postanemo beskorisni, šutnuće nas poput smeća.

Ono najvažnije, znam da ljudi gledaju da je prvenstveno njima dobro, međutim moramo razmišljati i o našoj domovini. Zar trebamo da dovedemo našu državu do propasti? Ako je već političari uništavaju, je l' moramo i mi? Ako svi napustimo BiH, ko će živjeti? Naša država će se zasnivati na penzionerima, jer će se mladi i stariji odseliti. Žalosno da dozvolimo da nam država tako propadne...

Umjesto toga, trebamo se udružiti i boriti za bolju budućnost. Svjesna sam da je to veoma teško, šanse su male, ali nije nemoguće. Važno je barem pokušati. Ne znam za ostatak svog razreda, ali ja planiram ostati ovdje i boriti se za bolju budućnost i državu. Trudiću se da stvorimo dostojanstvenu državu, državu vrijednu življenja.

Nema komentara:

Objavi komentar

Istaknuti post

Dokaži se prvo sebi

Navikli su čitaoci na moja razmatranja o društvu, ljudima, pa i o životu u posljednjih godinu dana. Pisala sam o mnogim temama koje nas se s...