Kako pravilno pristupati problemima?

Kroz život se susrećemo sa raznim nedaćama. Postupci donose sa sobom svoje posljedice koje ponekad ostavljaju veliki uticaj u našim životima. Nebitno bilo to zbog nepromjenljivih okolnosti ili nepromišljenih odluka, uvijek ćemo nailaziti na probleme. Međutim, ponekad svoje probleme bez razloga proširujemo, umjesto da im racionalno pristupimo.

Svaki čovjek ima svoje probleme, prepreke koje mu sudbina donosi. Te prepreke su tu da se savladaju i učine nas jačima, ali samo ako im pravilno pristupimo. U suprotnom ćemo naše probleme povečati i nećemo ništa postići.

1. Ne bježati od problema!

Kako bismo riješili neki problem, ne smijemo bježati od istog. Ponekad nismo dovoljno hrabri pristupiti određenim nevoljama, ali ako budemo sjedili skrštenih ruku jedino ćemo postići kontraefekat. Mnogi ljudi utjehu pronalaze u alkoholu, cigaretama... Međutim, takav način nije ispravan. Možda će alkohol omogućiti da zaborave na probleme na određeno vrijeme, ali oni neće otići. Kada se otrijezne, opet će se suočiti sa njima i jedino što postižu jeste da se vrte iz kruga u krug. Uostalom, jedino možemo naštetiti sebi i našem zdravlju.

2. Biti pozitivan!

Isto tako, ako mislimo negativno nećemo moći riješiti poteškoće. Moramo biti optimistični te pokušati naći rješenje. Ako mislimo loše, nikad nećemo ni pokušati pristupiti određenim nevoljama i tako samo sputavamo sebe.

3. Uvijek postoji rješenje!

Ovdje moram spomenuti jedan zanimljiv, poznati grčki mit. Naime, kada je frigijski kralj Gordije napravio kola, za njih je privezao čvor koji je bio veoma zapetljan. Smatralo se da onaj ko otpetlja čvor postaće gospodar Azije. Problem je riješio Aleksandar Veliki koji, kada je vidio da ne može ga otpetljati, jednostavno presjekao čvor mačem. Poenta je da ponekad veliki problemi imaju veoma jednostavno rješenje, ali nismo u stanju uvidjeti. Međutim, čak i kad je rješenje teško pronaći, ne znači da ne postoji. Svaka situacija ima rješenje.

4. Smirenost!

Zbog problema nas može obuzeti veliki bijes te kazati ili učiniti nepromišljene stvari. Nakon toga samo pogoršamo situaciju. Iskaljivanjem bijesa nikad nećemo riješiti nevolje. Određene okolnosti od nas zahtijevaju smirenost, jer panika, galama, ljutnja ne mogu poboljšati, već samo pogoršati situaciju u kojoj smo se našli. Nebitno koliko velika nedaća nas zatekla, razmišljajmo racionalno.

5. Sve je to normalno!

Možda na prvu ovo nema nikakvog smisla, ali znajte da je sve to normalno. Kada vas sustigne teškoća, nemojte odmah misliti: "Jao, zašto se baš ovo meni dešava?" Znajte da svi mi imamo probleme i da je svačiji život ispunjen istima, samo nekima više, nekima manje. Nemojte jaukati i čuditi se što vas sustižu problemi, jer je svačiji život takav. Uostalom, kakav bi to život bio kada nas ne bi stavljao u nevolje, iskušenja, loše dane? Da li bismo ikada išta naučili da ne činimo greške i nemamo nezgode?

Šta je sreća?

Šta je sreća? Sreću je teško opisati, ali možemo je osjetiti. Međutim, da li osjećamo samo kratki užitak ili iskrenu sreću? Koja je razlika? Šta je uzrok sreće i kako do nje doći? Šta za mene predstavlja sreća?

Teško je da o sreći govori mlada petnaestogodišnjakinja, ali znam neke stvari koje su sigurno tačne.

Prije svega, moramo shvatiti da novac NE predstavlja sreću. Istina je da novac može priuštiti privremeno uzbuđenje. Pomoću novca možete kupiti skupocjene sitnice ili, na primjer, priuštiti putovanje. Međutim, šta nam sve vrijedi ako nemamo s kim podijeliti? Putovanje nije isto, ako nemate  koga povesti. Šta nam vrijedi auto ako ga nemamo s kim provozati, a prijatelj se ne može kupiti. Živimo u svijetu gdje sve ima vrijednost, zato neka sreća ostane neprocjenjiva!

Ako želimo biti sretni, smatram da se trebamo riješiti priželjkivanja. Sasvim je u redu da imamo snove i ciljeve, jer kako bismo drugačije bili motivisani? Međutim, ljudi su skloni da uvijek žele više i više, te zbog toga nikad nisu zadovoljni. Takvi ljudi nemaju priliku uživati u sitnicama, a one su oličenje istinske sreće. Iskreno, i mene obraduje neki lijep poklon na primjer, ali svjesna sam da je to samo ushićenje, ne sreća.

Moju najveću sreću predstavlja porodica. Najradosnija sam kad sam sa porodicom. Pored njih, sreću predstavljaju i moji prijatelji. Osjećam se ispunjeno i kada pišem tekstove na blogu, čitam, pišem pjesme... Osjećam se veselo i kada crtam, pa čak i kada pjevam, mada ne znam (svjedok je moja baka za koju samo čekam da počne stavljati čepiće za uši).

No, poenta je da ako želite imati sretan život, radite stvari koje vas ispunjavaju, provodite vrijeme sa bliskim osobama. Zaboravite novac i materijalne stvari. Isto tako, shvatila sam da sreću ne treba čekati. Ljudi prave grešku jer cijeli život iščekuju sreću, a ona se kreira, stvara. Nemojte čekati da vam život pruži bolja vremena, već ih sami stvarajte. Nemojte zavisiti od sreće, već vladajte sa njom.

Reci mi!

Reci mi kako da volim
a da ne budem slomljena,
reci mi kako da vjerujem
a da ne budem ostavljena.

Reci mi kako da postojim
a da ne činim zlobna djela,
reci mi kako
jer to nikad ne bih htjela.

Reci mi kako da dišem
i govorim što mislim,
reci mi kako
a da o konac ne visim.

Reci mi kako da živim
pošteno jer srce mi želi,
ali nepravedan je svijet
i pošteno je put teži.

15 stvari koje sam naučila za 15 godina!

Još nekoliko sati me dijeli do rođendana, te sam osjetila neku čudnu potrebu da pišem. Sutra punim 15 godina i dugo sam razmišljala. Sutrašnji dan ne predstavlja veliku i značajnu promjenu u životu, ali sam ipak razmišljala o značajnim trenucima koje su se zadesile proteklih godina. Razmišljala sam i o stvarima, nepisanim pravilima koje sam naučila.

- 2015 -

15 stvari koje sam naučila za 15 godina:

1. Naučila sam da su volja, upornost i strpljenje sve što je potrebno kako bi se stiglo do određenog cilja.

2. Naučila sam da ne treba čekati sutra, dane ili godine za sreću. Prava sreća je u trenutku.

3. Naučila sam da je znanje najbolje oružje i štit.

4. Naučila sam da ako smo loše trebamo razgovarati sa nekim, a ne gurati u sebe.

5. Naučila sam da je potrebno širiti horizonte kako bi se moglo pravilno pristupati različitim segmentima života.

6. Naučila sam da treba imati svoje "ja" i čvrsto stajati iza istoga.

7. Naučila sam da treba voljeti, ali na pravilan način.

8. Naučila sam da ako poštuješ druge bićeš poštovan.

9. Naučila sam da čak i kad je teško ne smijemo posustati, jer samo uporni uspijevaju.

10. Naučila sam da koliko god posvećivao pažnju drugima, bitno je odvojiti i za sebe i svoje potrebe.

11. Naučila sam da smo svi mi lijepi, samo ponekad malo slijepi.

12. Naučila sam da budem zahvalna na onome što mi se pruža.

13. Naučila sam da koliko god odrasteš zadržiš malo djetinjstva u sebi, jer u suprotnom nikada nećeš vidjeti prave vrijednosti života.

14. Naučila sam da me sitnice čine sretnom.

15. Učim da živim. Ganjam ciljeve. Gradim svoje ime. Radim šta god volim i ne dozvolim da mi život prođe uzalud.

Ovo su same neke od stvari koje sam naučila i koje ću tek naučiti. Nadam se da će ovaj tekst i vama biti koristan!

Mladi mijenjaju svijet!

Ma koliki uticaj ostavljali stariji ljudi, svijet će se uvijek zasnivati na mladima. Mladalački um i snaga jedini mogu pokretati svijet i izvući iz njega ono najbolje. Međutim, da li današnje generacije mogu postići nešto veliko ili ipak ne? I kakve promjene mogu donijeti?

Odrasli često govore da današnja omladina nije sposobna, te da od nas nema koristi. Svjesni smo činjenice da djeca prebrzo odrastaju i nedovoljno sazrijevaju. Pruženo nam je da brže razvijamo uz prisustvo tehnologije, ali slabo ko razvoj koristi u korisne svrhe.

Nazivaju nas debilnim generacijama, ali ko je napravio od nas debile, ako ne odrasli? Ljudi gube povjerenje u omladinu, a upravo povjerenje nam je potrebno. Obostrano.

Istina, u današnje vrijeme mladi su drugačiji.  U odnosu na naše roditelje i njihove roditelje i roditelje njihovih roditelja jesmo drugačiji. Baš kao što je svaka genaracija drugačija od predhodnih. To je prirodni zakon i ne bi bilo napretka da nema tih različitosti.

Kakvi god mi bili, debili ili ne, na nama ostaje svijet. To niko ne može promijeniti. Bilo bi logično da nam stariji pomognu u kreiranju naše budućnosti. Kao što su i njima pomagali kada su bili mladi.

Nismo mi retardirani i možemo mnogo. Po usvajanju tehnologije najbolje se to vidi. Ovo je doba informatičke revolucije kakva će ljude sigurno odvesti u svemir. Nešto o čemu su ranije generacije samo maštale. 

Svako ko čita ovo, ima moć da promijeni stvari. Možda se to ne čini tako, ali jednom sam pročitala rečenicu: "Mali ljudi, koji na malim mjestima čine mala djela, mogu napraviti veliku promjenu". 

Zato, ne mora to biti ništa veliko, ali mala gesta, malo dobro djelo je dovoljno da se svijet mijenja na bolje. A zajedno udruženi ne postoje stvari koje ne možemo. Udruženi generacijski.

Pišući ovaj blog, trudim se napraviti promjene. Možda one nisu velike, ali od nečega krećem i pratim zacrtani put. Baš kao i drugi mladi.

I zato odrasli, nemojte gubiti nadu u nas. Imamo svojih mana, ali mi smo mladi ljudi koji stasaju. Kao što ste i vi nekada. Pomozite nam da mijenjamo svijet kako se to ponavlja kroz ljudsku istoriju. Onako kako su i vama nekad pomagali.

Nisu naši roditelji, pa ni njihovi roditelji, stvorili svijet. Naslijedili su ono šta je hiljadama godina stvarano i nastavili tamo gdje su prethodnici stali. Uz njihovu pomoć. Neka me demantuju ako nije tako.

Zato apelujem na starije da se manje bave kritikama mladih. Dužni su nam pomoći u stvaranju naše budućnosti upravo onoliko koliko su i njima nekad pomagali. Tako je čovječanstvo do današnjice. Tako funkcioniše svijet.

Borimo se za našu zemlju!

Već smo upoznati sa činjenicom da našu državu napušta veliki broj ljudi, kao i cjelokupni Balkan. Najviše ljudi odlaze u Njemačku, Austriju, dosta njih i u Sloveniju, a u obzir dolaze i druge države. Narod odlazi zbog "boljeg života", međutim koliko je to istina?

Dok sam u školi bila na času, došli smo i na ovu, ne tako lijepu temu. Većina u razredu se izrazila kako planiraju napustiti Bosnu kada odrastu. Nije ni čudo što djeca već sa 14/15 godina imaju na umu živjeti van države, kada su svakodnevno svjedoci masovnog iseljavanja. Neki u razredu su bili neutralni po ovom pitanju, dok se niko nije izrazio kako bi volio ostati u svojoj domovini. Ova tema me podstakla na veliko razmišljanje, kao i ovu objavu.

Smatra se da je u posljednjih pet godina BiH napustilo skoro 200.000 stanovnika. Lično, mislim da je broj čak i veći, ali možda čak i griješim. Postoji i ogroman broj onih koji bi htjeli otići, ali iz pojedinih razloga ne mogu. Najviše ljudi odlazi u Njemačku, potom Austriju.

Ja sam obično dijete koje možda i griješi u vezi ove teme, ali svakako želim iznijeti svoje mišljenje. Dakle, ne mogu i ne želim kriviti one koji su napustili i one koji planiraju napustiti našu zemlju. Shvatam da je ljudima "prekipjelo", da su siti svega, pogotovo što se po ovom pitanju ništa ne rješava, već se stanje samo pogoršava. Ljudi žele sebi i svojim porodicama obezbjediti bolji život i ne možemo ih kriviti.

Međutim, tu dolazimo do sljedećeg pitanja. Da li je odlazak dobra opcija? Sam odlazak u drugu državu je težak, ma koliko se lagan činio, a i sam početak življenja u inostranstvu nije lak. Pored toga, ljudi ponekad smatraju da će im pare "letjeti s neba", ali nije baš tako lako zaraditi. Poznat je veliki broj ljudi koji su se vraćali iz inostranstva. Osim toga, vjerujem da će jednog dana doći do masovnog iseljavanja, jer prvenstveno Njemačka, a i druge pojedine države sa njom postaju prenatrpane. Sada su im naši ljudi potrebni, ali kada postanemo beskorisni, šutnuće nas poput smeća.

Ono najvažnije, znam da ljudi gledaju da je prvenstveno njima dobro, međutim moramo razmišljati i o našoj domovini. Zar trebamo da dovedemo našu državu do propasti? Ako je već političari uništavaju, je l' moramo i mi? Ako svi napustimo BiH, ko će živjeti? Naša država će se zasnivati na penzionerima, jer će se mladi i stariji odseliti. Žalosno da dozvolimo da nam država tako propadne...

Umjesto toga, trebamo se udružiti i boriti za bolju budućnost. Svjesna sam da je to veoma teško, šanse su male, ali nije nemoguće. Važno je barem pokušati. Ne znam za ostatak svog razreda, ali ja planiram ostati ovdje i boriti se za bolju budućnost i državu. Trudiću se da stvorimo dostojanstvenu državu, državu vrijednu življenja.

Greta Thunberg - djevojka koja je zapanjila svijet!

Već danima se priča o Greti Thunberg, mladoj aktivistici koja je oduševila ljude svojim govorom na UN-ovom summitu o klimi. Dobila je raznorazne pohvale i veliku podršku, ali isto tako i mnogobrojne kritike. Neki je smatraju čudom i uzorom mladih, dok drugi smatraju da sve što ona radi je lažno, te da je izmanipulisana od strane starijih.

https://www.youtube.com/watch?v=KAJsdgTPJpU 

Cijeli govor možete pogledati na linku iznad. Nažalost, govor nisam našla sa prevodom, ali ste ga svi sigurno čuli putem medija.

Naime, na samom početku mi nisu jasne neke stvari. Kao što ova mlada djevojka kaže, njoj su "ukrali i uništili djetinjstvo i snove". Međutim, lično ne vidim razloga zašto joj je iko ukrao djetinjstvo? Ona ima porodicu, krov nad glavom i pritom ima hranu. Ako su njoj uništili djetinjstvo, šta bi trebala reći djeca koja gladuju, nemaju gdje da žive ili porodicu? Druga stvar, ne shvatam zašto je njoj iko uništio snove. Dobila je priliku da se obrati cijelom svijetu. Ima priliku da se bori za bolje, da donosi pravdu. Mislim da ona upravo proživljava svoje snove.Ja bih prva voljela imati priliku obratiti se cijelom svijetu i zato ne shvatam zašto ona smatra da je njoj djetinjstvo uništeno, kad joj se pružaju izvrsne prilike.

Međutim, ova mlada šesnaestogodišnjakinja je nominovana za Nobelovu nagradu, dok ju je časopis "Times" svrstao u 100 najutjecajnijih osoba na svijetu, te je primila i gomilu nagradu. Moram reći da je to impresivno postići tako mlada.

Greti Thunberg je dijagnostikovan Aspergerov sindrom. Glavna karakteristika ovog sindroma je nesposobnost razumijevanja kako funkcionirati u društvu. Zbog toga je Greta bila dosta usamljena, a takođe je imala i poremećaje u ishranu. Neki ljudi imaju mišljenje kako njena bolest upravlja sa njom, ali ne vjerujem u tu teoriju.

Isto tako, mnogi smatraju da sa ovom djevojkom manipulišu odrasle osobe, te da one stoje iza nje. Smatraju da sve što ona radi je lažno, a mnogi se čak i ismijavaju na njen račun te svakodnevno prave šale. Međutim tu su i oni koji ovu djevojku smatraju uzorom te spasom, darom naše planete.

Svi imaju pravo na svoje mišljenje, pritom trebamo poštovati tuđa. Bez dokaza ne možemo tvrditi niti da je ona zaslužna za sva djela, niti da nije. Svakako, za ovih godinu dana koliko se bori, poruka koju prenosi je dobra. Da, ima stvari koje su mi nejasne i donekle besmislene u njenom govoru, ali ja, obična četrnaestogodišnjakinja, ne mogu je osuđivati, jer ona, bilo to lažno ili ne, za razliku od nas ostalih mladih barem se bori za nešto.

Za kraj, želim još samo jednom ponoviti da svi imamo pravo na svoje mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno. Da li ova djevojka se zaista bori ili je sve samo fasada, mogu jedino reći da će vrijeme pokazati.