Zahvalnost. Šta znači zaista biti zahvalan? Koliko smo ustvari skromni? To su pitanja na koja je potrebno odgovoriti iskreno. Zato vas ja sada iskreno pitam, a tako i samu sebe: Koliko smo mi zaista zahvalni? Pošto iskreno odgovoramo, ja ću reći da nisam nimalo zahvalna. Međutim, kroz tekst ćemo to i promijeniti.
Čitajući knjigu "Dok nisam srela tebe" od Džodžo Mojes (topla preporuka) i upoznavajući se sa životom jednog invalida, te otkrivajući nesavršenosti takvog života, shvatila sam mnoge stvari, a prvenstveno onu glavnu - cijeniti život! Ljudi su me uvijek smatrali skromnim djetetom. Djetetem koje ne traži previše i koje nije zahtjevno. Lično, smatram da imam skromnosti u sebi, ali ako ću iskreno, ne smatram sebe zahvalnom.
Prije mjesec - dva, zatekla sam sebe u situaciji kako želim bolji telefon, tipa Samsung ili iPhone, te sam mrzila svoj trenutni telefon koji nema savršenu memoriju ili kameru, niti košta dosta novca. Međutim, udahnula sam i malo razmislila. Počela sam razmišljati o onoj djeci koja i dalje imaju telefone sa tipkama, jer ne mogu sebi priuštiti bolji, ali su i dalje zahvalni jer imaju bilo kakav. Zatim sam počela razmišljati o djeci koja nemaju roditelje, a dali bi sve da ih barem malo vide. Bacila sam se i na onu djecu koja nemaju porodicu, a pritom ni krov nad glavom, pa žive na ulicama ili pod mostovima. Razmišljala sam i o onim ljudima, koji su žrtve rata ili prirodnih pojava kao što su poplave, požari...
Zatim sam nešto bitno shvatila. Ljudi prolaze kroz razne patnje i muke, a ja se stresiram zato što nemam najnoviji telefon. Ljudi trpe svašta u životu i dalje se bore, djeca preživljavaju, a ja se ljutim jer moj telefon nema tako bistru kameru, a pritom je solidna. Od tog trenutka sam počela raditi na sebi. Trudim se biti sve više zahvalnija za stvari koje imam, a manje željeti ono što nemam. Iako ću dugo, dugo vremena raditi na sebi, mogu vam reći da mi za sada dobro ide.
Želim da vam kažem da cijenite život i okolnosti kakve vam on pruža, ma koliko okrutne one bile. Shvatila sam da sam živa, zdrava i vesela djevojčica, a više i ne želim od života. Ako nemate moderan auto, budite zahvalni na autu koje imate. Ako nemate auto, budite zahvalni što imate noge i možete da hodate. Ako nemate puno para, budite zahvalni što ste zdravi. Ako niste zdravi, budite zadovoljni što živite. Cijenite život kakav god da je on!
U ovom tekstu sam podijelila sa vama jednu manu na kojoj radim. Smatram da je bitno da podijelimo svoje mane, jer htjeli mi to priznati ili ne, svi ih imamo. Ljudi moji, to i jeste poenta života, usavršavati sebe i truditi se biti osoba kakva želimo. I koliko god se budete usavršavali, nikad neće biti dovoljno.
Nadam se da ćete zajedno sa mnom početi više cijeniti ono što vam se pruža i biti zahvalniji!
Nema komentara:
Objavi komentar