Htjeli mi to priznati ili ne, živimo u svijetu predrasuda. U svijetu raznih stereotipa. Kao što bi to vikipedija rekla, predrasuda je unaprijed donešen sud ili mišljenje o nečemu što se dovoljno ne poznaje niti se temeljno i kritički proučilo. Običnim riječima, predrasude su osuđivanja. Kada procjenjujemo osobu, predmet ili nešto treće a da pritom se nismo upoznali sa tim. Svi mi osuđujemo, htjeli to priznati ili ne.
Prije nego što počnem sa tekstom, željela bih da se izvinim na slaboj aktivnosti. Početak škole i njene obaveze su me malo usporile. Ovom prilikom bih usput i da svim čitalacima koji su krenuli u školu poželim sretnu i uspješnu godinu.
Da se vratimo na tekst. Ljudi kada sretnu nekoga ko se razlikuje od njih, počinju ih smatrati čudnima, te stvaraju razne predrasude. Ocijenjuju njihov život, njihovo ponašanje, govore da li je dobra ili loša osoba, umjesto da razgovaraju i upoznaju njihov život. Isto tako, ljudi kada vide da "neko prolazi granice normalnosti" osuđuju ih. Međutim, zapitajmo se šta to uopšte znači normalno? Neke stvari koje su nekad bile nenormalne, naprotiv danas se prihvataju ili pak obrnuto.
Ne treba osuđivati, pogotovo ako se nismo ni potrudili shvatiti nekoga. Ljude treba upoznati i čuti drugu stranu priče, koja uvijek postoji. Htjeli mi to priznati ili ne, mi sami imamo stereotipe. Uvijek se trudim krenuti od sebe, tako da slobodno priznajem da sam kadkad osuđivala. Ponekad nesvjesno, a ponekad čak i svjesno. Dok sam bila mlađa, osuđivala sam sve i svašta, ali sazrijevanjem, naučila sam prihvatati druge, jer svi smo mi ljudi.
Predrasude ne moraju uvijek biti loše. Na primjer, sigurno ste svi čitajući moje tekstove, pomislili kako sam veoma ozbiljno dijete. Međutim, kad biste me zaista upoznali, totalno biste se razočarali, jer sam ja upravo suprotno. Opet, oni što me znaju misle da sam previše neozbiljna i da bih trebala biti zrelija. Isto tako, oni koji me ne poznaju misle da sam ćutljiva, ali oni koji me poznaju bi voljeli da sam ćutljiva. No, pored sve te priče o ozbiljnosti i neozbiljnosti, želim da vam kažem da je okej pretpostavljati činjenice o nekome, ali kada non-stop osuđujemo, a pritom ne želimo upoznati tu osobu, to nije okej.
Nadam se da ste kroz ovaj tekstić shvatili da nije lijepo osuđuvati, a kamoli prijatno onima koje osuđujete. Svi smo mi ljudi, željni razumijevanja, zato prvo popričajte sa osobom, upoznajte je, pa tek onda komentarišite.
Nema komentara:
Objavi komentar