Strahovi i kako ih savladati?

Kroz život se uvijek suočavamo sa raznim strahovima. Svi smo okruženi nekim sopstvenim fobijama od kojih bježimo. Nadamo se da će samo tako nestati, ali to je upravo ono što se ne dešava. Sa strahom se treba boriti kako bi ih se prestali i bojiti.

Strah je teško definisati, ali veoma lako osjetiti. Svaki čovjek ima barem jednu fobiju od nečega. Nebitno koliko star ili pak mlad da si u sebi ćeš uvijek osjetiti uplašenost, samo što je neki osjećaju više, a neki manje, zavisno od osobe.

Međutim, treba shvatiti da nije sramota bojati se. Naprotiv, u potpunosti je normalno. U životu se ne traba praviti najhrabriji i najodvažniji jer upravo je to pokazatelj koliko ste slaba osoba. Možda ćete slagati druge, ali sebe ne možete. Uostalom, znajte da je ponekad u redu da ne budete baš čvrsti i jaki.

Koliko god normalno bilo da osjećate strah, ne trebate mu dopustiti da vas obuzme. Ne smijete dozvoliti da fobije vladaju vašim životom i prate vas poput sjenke, jer tako samo pogoršavate.

Kako biste pobijedili uplašenost, morate se sa istom suočiti, a ne bježati. Da bih vam pojasnila ono o čemu govorim, daću vam jedan primjer. Ako se bojite mraka, trebate sve više vremena provoditi upravo u mraku. Prvih par puta će vam vjerovatno biti strašno, ali kasnije ćete se navići i upoznaćete ljepotu tame i da je to upravo samo to - tama, i ništa više.

Pored toga, možete i pronaći izvor vaše fobije, tj. shvatiti kako je do nje došlo. Na primjer, ako ste se poćeli bojati mraka poslije gledanja nekih strašnih filmova, nemojte ih više gledati. Prestanjanjem gledanja istih i strah će ubrzo nestati. Takođe, možete se i konsultovati sa osobama koje se osjećaju isto. Znajte i da se nekih strahova ne treba rješavati, da su oni tu sa razlogom i da ih možete preokrenuti u nešto korisno.

Strah je beznačajan. Stvorimo ga u svojoj glavi, a nismo ni svjesni da ga isto tako lako i možemo izbaciti. Zato, glavu gore i pokažite mu da ste jači!

Kakav je to život?

Kakav je to život
kad živiš od jutra do jutra,
pa se zapitaš
šta ako se ne probudim sutra?

Je l' to život
ili bijedno preživljavanje,
koje sa sobom ipak nosi
tajno, skriveno nadanje?

Vremenom postaješ umorniji
pa razmišljaš odustati,
al' nada te drži
i ne da ti posustati.

Rijaliti?!

Rijaliti emisije u posljednje vrijeme dobijaju sve veću pažnju i popularnost. Gledanost im se povećava iz dana u dan i svi pričaju o njima i pridaju im značaj. Međutim, koliko su oni zapravo štetni i šta se zaista krije iza njih?

Pošto se pretežno bavim tinejdžerima i mlađom populacijom, mogu se slobodno dotaknuti ove teme jer, vjerovali ili ne, čak i djeca gledaju ove emisije.

Rijaliti emisije najčešće se bave privatnim životima nekih ljudi, te tako ljude snimaju 24 sata dnevno. Međutim, s vremenom rijaliti su počeli da ubacuju malo pustolovine, avanture, pa sad imamo i razne rijalitije sa izazovima, a i raznim drugim temama, a sve zbog veće gledanosti.

Na našim prostorima poznati su Zadruga, Parovi, Farma... Nažalost, takve emisije prate i djeca. Moji vršnjaci gledaju tuče, nasilje, svađe. Često čujem kako tinejdžeri komentarišu koga bi trebalo izbaciti, a koga ne. Smatram da bi mladi trebali slobodno vrijeme trošiti na nešto ljepše, korisnije, a ne da se bave Slobom, Lunom, Kijom i ostalim kojekakvim budalama iz ovih ogavnih emisija.

Uvijek sam se pitala zašto su ljudi opsednuti s njima? Mislim da sam našla odgovor. Ljudi vole svađe, tuče... Vole posmatrati drame, a ovi rijaliti im to omogućuju. Kažu ljudi:"Vidi ovih budala!", ali još veće budale su oni koji te budale gledaju.

Učesnici tih rijaliti programa pristaju na sve - svađe, tuče, bol... Zašto? Samo zbog novca. Ogroman novac se ulaže u te emisije, a bilo bi korisnije da se da nekom bolesnom djetetu kojem treba za operaciju. Suviše jadno na šta trošimo novac.
 
Jednom prilikom, na času istorije nastavnik je spomenuo da su ti rijaliti osmišljeni kako bi se skrenula pažnja sa bitnih državnih problema sa kojima se suočavamo svaki dan. Slobodno mogu reći da se slažem.

Postoji mnogo bitnijih problema kojima se moramo posvetiti kao što su glad, neimaština... Zato, ne dopustite da iko manipuliše sa vama!

Internet: korisno ili ne?

Internet je svjetska dostupna mreža koju većina ljudi koristi. Dostupuna je skoro svima - mladima, starijima... Preko 4 milijarde stanovnika naše planete služi se internetom, što je više od polovine. Većina ljudi ne mogu živjeti bez interneta. Međutim, da li je to korisno ili pak bespotrebna zavisnost?

Internet ima mnogo dobrih i korisnih stvari. Po meni najbolja stvar je što možete besplatno obavljati pozive te slati poruke bilo kome, preko aplikacija poput Vibera, Mesindžera... Kad smo već kod društvenih mreža, pomoću njih možete upoznavati nove ljude širom svijeta i sklapati nova prijateljstva, saznati neke nove podatke ili jednostavno se zabaviti.

Osim toga, na internetu možete istražiti BILO ŠTA. Samo ukucajte šta vas zanima i prikazaće vam se traženi podatak. Na internetu možete naučiti svirati instrument, neki novi jezik... Takođe, ukoliko niste u mogućnostu pohađati redovnu nastavu, možete pomoću onlajn škola. Postoji i previše stvari koje možete raditi preko interneta, a tu su i na primjer igrice koje vam mogu pružiti zabavu i razonodu.

Međutim, kod interneta postoje i loše stvari. Veliki problem predstavlja zdravlje koje nam internet pogoršava. Zbog pretjeranog sjedenja za računarom, buljenja u telefon i uopšteno korištenja, naš vid slabi, kičma se krivi, postajemo više umorniji. Međutim, to je krivica ljudi. Ljudi su dužni sebi ograničiti vrijeme, koristiti umjereno kako ne bi došlo do gore navedenih stavki, a ne provesti 5-6 sati igrajući igrice, na primjer.

Takođe, sve više i više se pojavljuju hakeri. Oni vam mogu hakovati profil, uzeti lične podatke i može doći do još mnogo gorih stvari. Zbog toga se morate sami zaštiti - staviti profile na privatno, paziti šta objavljujemo. Ovo se posebno odnosi na djecu jer su djeca lakovjerna i mogu primiti strance za prijatelje.

Na kraju, smatram da je internet jedna dobra i korisna stvar pomoću koje možemo korisno trošiti vrijeme, ali od ljudi zavisi kako će koristiti - dobro ili loše.

Nove generacije - nova vremena!

Dolaskom novih vremena pojavljuju se i novi ljudi, novi načini življenja. Dosta stvari se promijenilo, a sa njima i ljudi i djeca. Ako usporedimo djetinjstva naših roditelja i nas samih možemo primijetiti mnogobrojne razlike. Međutim, da li su one dobre ili loše?

Istina je da današnja djeca brzo sazrijevaju, možda čak i prebrzo. Od malih nogu, već sa 9-10 godina postaju tinejdžeri, a sve više gube djetinjstvo. Međutim, djetinjstvo je jedan divan period u životu (ako ne i najljepši) koji bi definitivno trebalo proživjeti. 

Ono je samo jednom u životu, zato ne dopustite da samo padne u vodu. Znajte da će biti vremena i za društvene mreže, veze, šminku... Imam skoro 15 godina, ali i dalje govorim sebi da sam dijete i ne žurim sa odrastanjem. Sve u svoje vrijeme.

Takođe, među djecom se polako gube igra, zabava. Svaki dan gledam u isti stadion koji je nekad vrvio od vike i graje vesele djece, a sada nema nijedne duše. Većina omladine se zatvorila u svoje kuće i troši sate i sate na besmislene stvari. Jednog dana će vam možda i biti žao što niste bolje iskoristili slobodno vrijeme.

Međutim, nikad ne volim kada nas odrasli nazivaju "generacijom debila". Kao  prvo, kako iko može nedužno dijete nazvati debilom? Uostalom, krivica je odraslih što dijete nisu dobro odgojili. 

Kao drugo, pored svih gore navedenih stavki, u današnjim generacijama vidim puno potencijala. Vidim dosta talentovane djece i ponekad se u potpunosti oduševim nekima. Ako neko iole želi vidjeti posebnost, pamet i talentovanost u djeci, vidjeće. Ko zna tražiti, uvijek će naći.

Možda nismo savršeni, ali ipak mi smo mladi ljudi koji se tek formiraju. Naravno da ćemo imati i dobrih i loših strana, a zavisi od odraslih kako će na to gledati. Uostalom, a ko kaže da je greška u nama? Možda odrasli pogrešno sude o nama?

Kad malo bolje razmislim o ovoj temi shvatam da ćemo za koju godinu mi "suditi" o mladima i starima, o svemu i svačemu. Mi ćemo odrediti šta je pozitivno, a šta ne valja. Dolazi naše doba!

Tako uvijek biva: Nove generacije - nova vremena!

Samoubistvo nije rješenje!

Nažalost, u zadnje vrijeme sve se više dešavaju samoubistva tinejdžera. Veliki razlog tome su psihička i fizička maltretiranja koja se pojavljuju u sve većem broju, razni problemi, neprihvatljivost u društvu. Ovom prilikom  želim nekom pomoći ili barem dati savjet.

Inspiraciju za ovu objavu dobila sam od serije '13 reasons why'. Ukratko, serija  govori o djevojci koja se ubija zbog maltretiranja u školi. Seriju, iako je tinejdžerska, preporučujem i starijoj populaciji jer je veoma poučna i prikazuje koliko zapravo to razdoblje sazrijevanja i odrastanja umije biti teško, mada to mnogi ne vide.

Prvo što tinejdžeru pada na pamet prije samoubistva je pomisao kako bi svijet bio bolje mjesto bez njega. To je apsolutno pogrešno razmišljanje. Zamislite kako bi bilo teško njegovim / njenim roditeljima koji u kasne sate ne spavaju već plaču sa slikom u ruci i suzama je natopljuju. Ili kako je bratu ili sestri koji više ne izlaze sa vršnjacima i znaju da neće više biti srećni jer nemaju sa kim da podijele radost... Svijet definitivno ne bi bio ljepše mjesto.

Takođe, znam da u životu često dolaze loša vremena. Međutim, zašto zbog jednog lošeg trenutka izgubiti milione lijepih? Odrastanje, završetak škole, stvaranje porodice... Možete sve to izgubiti jednom glupom greškom, a možete ih imati samo ako budete strpljivi. Jer, vjerujte mi, za loša vremena je potrebno strpljenje, zato što će proći. Stvari će opet postati bolje. Moraju.

Dragi roditelji, vi isto možete spriječiti gubitak nečijeg života. Ako primijetite da se vaše povlači u sebe, ne smije se kao prije, spriječite to prije negoli postane gore. Razgovarajte sa vašim djetetom. Tinejdžeru je u većini slučajeva teško da se otvori roditeljima, zato vi morate poduzeti prvi korak. Ne čekajte ni sekund.

Eto, toliko od mene. Nadam se da ću barem nekom pomoći!

Moja braća!

Željela sam da vam predstavim meni dvije najznačajnije osobe - moju braću. Ja sam sretnica pa ih imam dvojicu, dvojicu divne braće koje volim više i od same sebe. Moja ljubav prema njima je snažna i neopisiva, a zahvalnost koju osjećam jer su uvijek bili tu uz mene da mi pomognu, da me štite i čuvaju, je beskrajna.

Krenuću od onog starijeg. Duško je za svojih osamnaest godina postigao dosta toga. U školi je uvijek najbolji, na takmičenjima je uvijek bio među prvima... Takođe ima dosta talenata - u sportu (najviše fudbalu), glumi... Mogu otvoreno reći da mu nikad nisam zavidila. Naprotiv, baš suprotno, divim mu se. Nikad nije učio, a postizao je najbolje rezultate. Dovoljno je samo da sluša i može prikupiti znanja. U sebi skriva veliki potencijal. Od malih nogu pa do danas uvijek sam ga smatrala svojim uzorom, putokazom. Iz tog razloga se nadam da će me i dalje voditi kroz život!

Zatim moj vragolasti brat Dragoja, veoma zanimljiv i vječito nasmijan. Dragoja ima samo deset godina, a ima više znanja i od mene.  Kao mali je prvo učio engleski, pa tek onda srpski (i sam mi je pomagao kad sam imala provjere iz engleskog). Njegovo znanje iz istorije je ogromno, a da ne pominjem koliko dobro poznaje države širom svijeta i njihove glavne gradove. Riječima ne mogu opisati koliko sam zapravo ponosna na njega i koliko mu se divim. Uvijek me svojim osmijehom i blizinom može oraspoložiti, nebitno koliko tužna da sam.








Nekad se znamo i posvađati, ali sve je to ništa u odnosu na našu ljubav koja ruši sve granice. Braća, sestre... To su osobe koje predstavljaju najveći oslonac i podršku u životu, a ja smatram da imam divnu, pametnu i posebnu braću. Zato, draga braćo, ako čitate ovo (a znam da hoćete) znajte da ću vas uvijek iskreno, besprekorno i svim svojim srcem voljeti, bez obzira na bilo šta!