Zašto je čitanje važno?

Knjige imaju veliku vrijednost, ali je ljudi nisu svjesni. Čitanje nas uči mnogim stvarima, a da ponekad nismo ni svjesni. Mnogi ljudi ne cijene knjige onako kako bi trebali, niti vide njihovu posebnost. Dok se čitanost nekad smatrala vrlinom, danas se smatra "nepopularnim" hobijem, hobijem koji se ismijava. Stvorene su mnoge predrasude o knjigama kako su one dosadne, zamorne ili čisto gubljenje vremena i, umjesto da upoznamo ljepote knjiga, osuđujemo i bez čitanja.

Mnogi koji me poznaju znaju da volim dosta da čitam. Još dok sam bila mala voljela sam uzeti po neku dječiju knjigu i pročitati, a danas ljubav koja se stvorila prema knjigama sve više jača. Ne postoji neki određeni žanr koji volim čitati, već slobodno sebi uzimam za pravo da isprobam što više žanrova, pisaca... Čitajući mnoge knjige, još nisam pročitala nijednu koja me nije nečemu naučila, a to je ono što najviše cijenim kod čitanja.

Ono osnovno što su me mnoge knjige naučile su da ispravno razmišljam. Naučile su me da svaku situaciju sagledam realno, onakvom kakva ona i jeste. Da ne posmatram iz svog nekog određenog ugla već da analiziram svako djelo i da imam razumijevanja. Uvijek sam bila poprilično mirna osoba, ali, nesvjesno, čitanjem sam naučila da budem staložena u raznim situacijama. Mnoge stvari koje sam naučila su zapravo nesvjesno ušle u mene i oni koji misle da knjige zahtijevaju samo učenje i učenje, varaju se.

Kroz knjige se takođe i usavršavamo. Upoznajemo se sa mnogim greškama i učimo kako ispravno postupati. Kroz čitanje radimo na sebi i postajemo bolji ljudi. Usavršavamo sebe što je smisao svakog čovjeka. Ono što je takođe dosta važno jeste da knjige podstiču maštu i kreativnost. Možda se čini pomalo bezazlenim i nebitnim, ali mašta je bitan dio svakog ljudskog bića i ne treba je potiskivati.

Još jedna stvar oko koje mi je čitanje posebno pomoglo, a oko koje može pomoći i drugima, jeste pisanje. Mnogi ljudi hvale moje pisanje i izražavanje, a vjerujem da ne bih to postigla da nisam čitala. Knjige su proširile moj vokabular, naučile me da se igram sa riječima i nastaviću sa aktivnim pisanjem i čitanjem, te vjerujem da će moje pisanje u budućnosti dolaziti i do većeg izražaja.

Čudno je kada vidimo koliko ljudi, a pogotovo omladina na kojoj opstaje budućnost, osuđuje čitanje. U moru takvih, knjige gube svoj značaj. Naravno da postoje osobe koje jednostavno ne vole čitanje ili im ono ne drži pažnju i koncentraciju. To je sasvim u redu, ali broj takvih je sve veći i ljudi ismijavaju čitanje i bez čitanja ijedne pročitane knjige. Oni koji vole da čitaju se ismijavaju što je pogrešno. Uostalom, knjige nas čine boljim kao društvo, a to je svakako bitno.

Isto tako ono što je pogrešno su lektire. Mnogi u prosveti smatraju da na taj način postižu da mladi sve više čitaju, ali nije tako. Kroz lektire se samo prisiljavaju da čitaju, što još više smanjuje želju za čitanjem i postiže se suprotan efekat. Najgore je osnovcima koji imaju lektire skoro svaki mjesec i čak i oni koji vole da čitaju ne mogu stići. Zbog toga bi najbolje bilo ukinuti lektire ili smanjiti broj istih.

Za kraj, poruka ovog teksta je da su knjige dragocjene, a gube svoju vrijednost u nizu predrasuda. Ako želite da čitate, čitajte, ako ne, probajte. Za svako biće postoji određena knjiga koja bi se njemu svidjela.

Povjerenje je važno!

Svi imamo osobu ili osobe u koje imamo povjerenje. To su osobe kojima zaista vjerujemo, a čije smo povjerenje gradili dugo. Osobe kojima možemo povjeriti svaku tajnu bez straha od razotkrivanja iste. Osobe koje volimo i cijenimo. No, bez obzira koliko to povjerenje traje dugo i najmanja laž je dovoljna da ga razori.

Povjerenje je stub nekog odnosa. Ono je važnije i od ljubavi, poštovanja. Ako vjerujete nekoj osobi, ne morate se pretjerano brinuti da li će se vaš odnos narušiti, jer ako je povjerenje čvrsto i odnos je stabilan. Međutim, laži se dešavaju i ne postoji osoba koja nikada nije ispustila laž iz svojih usta, a ponekad je dovoljna i najmanja laž da određena veza pukne.

Nepovjerenje se često javlja izmeđa djeteta i roditelja, kada dijete stupa u pubertet i njegovo se ponašanje mijenja, a ako roditelj ne može razumjeti određene promjene, dijete će vrlo lako početi da izmišlja određene razloge, laže gdje se nalazi... Nepovjerenje se takođe često javlja između supružnika, kada jedan supružnik postaje previše ljubomoran. No, interesantno je kako su ova dva odnosa upravo ona gdje treba biti najviše povjerenja.

Nepovjerenje se može javiti u svakom odnosu, prijateljskom, sestrinskom, bratskom... Ljudi su svjesni da laž nije dobra, ali ipak im je lakše slagati u nadi da se neće otkriti. A onda, istina nađe svoj put i zapitate se da li zaista možete vjerovati određenoj osobi.

Ponekad je istina teška, a laž sa druge strane se čini veoma jednostavna i ubjedljiva, pa je ljudi zbog toga često biraju. Ponekad je teško reći istinu jer ne želite povrijediti osobu do koje vam je stalo, no ako kažete istinu, vjerovatno će druga osoba biti razočarana i ljuta, no velike su šanse da će vam i oprostiti.

S druge strane, ako se odlučite za laž, morate biti svjesni da se istina kad-tad otkrije, jer "u laži su kratke noge". Pored toga što će ostati razočarenje, povjerenje će biti izgubljeno i velike su šanse da će odnos biti trajno oštećen.

Ono što je interesantno kod povjerenja jeste kako se ono može graditi i godinama, a dovoljna je samo jedna malena laž da uništi godinama sticani odnos. Ljudi znaju mane laganja, ali i dalje ih uporno koriste, stoga je bitno shvatiti da laganje nikad nije opcija. Nemojte lagati svoje najmilije ako želite stabilan odnos sa njima.

Sretan 8. mart!

8. mart je već međunarodni praznik koji se proslavlja kao Dan žena. Na današnji dan, ženama se poklanja pažnja kroz, najčešće cvijeće, ali i čestitke, čokolade... No, zašto se ženama odaje počast i zašto žene imaju svoj određeni dan?

Žene su veoma bitne, prvenstveno zato što one poklanjaju život i produžuju ljudsku rasu. Žene imaju tu posebnu ulogu i čast da na svijet donesu malo, živo biće. No, pored toga, žene mogu postići još mnogo drugih stvari. Žene mogu biti pravi borci, stvaraoci, umjetnici... Pisci poput Agate Kristi, Džejn Ostin, do prvog ženskog pilota Amelie Earhart, zatim neustrašiva Džunko Tabej, prva žena koja se popela na Mont Everest, pa i najmlađe poput Ane Frank su dokaz ženske neustrašivosti, odlučnosti i ponosa.

No, žene su kroz istoriju bile dosta ugnjetavane. Žene nisu imali pravo na školovanje, već se smatralo da oni prvenstveno trebaju raditi oko kućnih poslova. Žene nisu mogle birati svog supružnika i većina su se udavale mlade. Žene se nisu smjele miješati u politiku i stoga nisu imale pravo glasa. No, mnoge žene su dokazale da i one mogu biti školovane, a i dalje se brinuti o svojoj porodici.

Tokom svjetskih ratova, kada su muškarci bili na bojištu, žene su preuzimale razne muške poslove, radove u fabrikama i tako su dokazale da su i one spremne za neke veće stvari.

Zato nije ni čudo da žene zaslužuju svoj dan. 8. mart posvećujem svim majkama, bakama, tetkama, suprugama, sestrama... Posvećujem svim odlučnim ženama koje znaju svoje dostojanstvo i imaju svoj ponos!

Šta predstavlja život?

Život. Riječ koju svakodnevno upotrebljavamo, ali niko nije otkrio njegovo pravo značenje. Ovu riječ koristimo kao da u potpunosti znamo o čemu ona govori, ali ipak niko nije otkrio pravo značenje? Šta je to život i čemu nam on služi?

Istina je da ni ja neću govoriti o definiciji života. Nisam tačno sigurna ni da li ona postoji. Život se može opisati na hiljadu načina, ali opet teško je opisati ga kroz barem jednu rečenicu. No, ono o čemu možemo razgovarati jeste sastav života, njegova svrha i načinima življenja.

Nekome život predstavljaju minute, a nekome duge godine. Nekome je život olakšan po brojnim pitanjima, a neki mukotrpno preživljavaju. Ono što je sigurno jeste da se životi razlikuju po mnogim segmentima i možda je upravo zbog te različitosti teško odrediti njihovo pravo značenje.

Međutim, životi su ponekad dosta slični, ali opet tako različiti. Život prosječnog čovjeka jeste da se rodi, odrasta, pronađe sebi posao, stekne porodicu, ostari i umre. No, životi se razlikuju po naravi ljudi ili različitog odabira življenja.

Neki ljudi biraju da dug život provedu posvećeni poslu, neki se posvećuju porodici, dok neki vjeri, a većina bira od svega po malo. Ali, greška koju mnogi čine jeste da dopuštaju da život upravlja sa njima, dok bi trebalo da je obrnuto. Istina je da postoje mnogi faktori u životu na koje mi kao ljudi ne možemo uticati.

Mi ne možemo odrediti kada ćemo se roditi, niti u kakvoj sredini ćemo odrastati, ili da li ćemo se roditi bogati ili siromašni, sa porodicom ili bez, ali ne trebamo dopustiti da nas takve činjenice određuju, jer mi smo stvaraoci naših života. Bez obzira na faktore koje ne možemo promijeniti, sve i kad bi htjeli, ne trebamo dopustiti da nas ti isti faktori određuju i ograničavaju.

Takođe, veliko pitanje je šta je svrha života i kada možemo reći da smo zaista življeli? Mnogi će imati drugačiji odgovor na ovo pitanje, u odnosu na njihova razmišljanja. Neki će smatrati da življenje predstavlja zabavljanje, neki će življenje vidjeti kao posvetu nauci, dok će neki na primjer življenje smatrati putovanjima.

Svi ovi odgovori variraju od osobe do osobe, a za mene življenje, kao i sam život, predstavlja ostvarenje. Smatram da osoba može reći da je življela onda kada ostvari nešto ili postigne određeni cilj. Ne mora to biti ništa veliko, ali ostaviti i najmanji trag na ovoj zemlji ili u nečijem životu predstavlja ostvarenje. Da jednog dana možete reći:"Učinio/la sam to", da vam život ne prođe suvoparno, već da ste svjesni svog postojanja i svog značaja.

I want!

I want


In this world I want
to try so many things,
visit so many places
and challenge with my fears.

I want to be happy,
I want to be sad,
I want to be strong,
and I want to be mad.

I want to feel good,
I want to see bad,
I want to be fearless,
to color a sky with red.

I want to see world,
not to stay in row,
people are endless,
I know, I know.

I want to feel more and more
'cause that's what life is for.



Po prvi put sam probala napisati pjesmu na engleskom i mogu reći da nije loše ispalo, kako sam očekivala, te sam odlučila podijeliti je sa vama. Htjela sam napisati prevod na srpski jezik, ali uništilo bi pjesmu zbog rime. Odlučila sam da svoje "umijeće" ne ograničavam samo jednim jezikom, a uskoro se družimo sa novim tekstom nakon dužeg vremena. Ako ima gramatičkih grešaka, ne zamjerite s obzirom da engleski učim samo u školi, trudila sam se da bude bez grešaka.

Smrt?

Šta predstavlja smrt? Zašto se pri samoj pomisli ježimo? Šta se dešava poslije smrti i zašto je smrt tako okrutna? To su neka od pitanja na koja ćemo odgovoriti.

Smrt je normalna pojava u životu, ali je ljudi ipak teško prihvataju. Nije ni čudo jer smrt je razdvojila mnoge živote, oduzela voljene osobe ili prerano pokucala na vrata. Smrt svi znamo, ali niko od nas nije upoznat sa njom.

Kada bih morala objasniti smrt, rekla bih da je ona kraj. Vjerujem da sve ima svoj kraj, svoju smrt. Svaki čovjek, svaki predmet, svako biće, pa čak i ova naša planeta. Sve je počelo i sve će se završiti.

Veoma je zanimljivo pitanje šta se dešava poslije smrti, jer makar se i našao odgovor, ne možemo dokazati. Da li odlazimo u raj/pakao? Ili prelazimo u novi život? Možda se čak ništa i ne dogodi, već naše tijelo samo truli u zemlji kao dokaz da smo i mi nekad postojali. Iskreno, nisam sigurna u šta da sumnjam, no volim misliti kako postoji nešto poslije, jer u suprotnom koja je poenta života ako živimo i tek samo tako umremo, a pritom ne odgovaramo za svoje postupke.

Smrt je jedan od najvećih strahova, jer šta god ljudi uspjeli spriječiti, ne mogu smrt. Smatram da se ljudi boje smrti ne samo zbog njene pojave, već i zbog njene iznenadnosti. To što ljudi ne mogu znati datum svoga kraja. Ljudi su bića koja vole znati sve unaprijed, te tako izbjeći neprijatna iznenađenja, a spoznaja da mogu umrijeti za 30 minuta ili 30 godina ih plaši. Neizvjesnost u koju smrt stavlja je za ljude strašna.

Međutim, koliko god smrt bila surova, ne trebamo živjeti u strahu. Možda zvuči čudno, ali trebamo živjeti u momentu i koristiti ono što nam se pruža sada. Jednom sam pročitala da pri rađanju, kada smo bili bebe, plakali smo zbog straha od nečeg novog, a ipak smo došli na ovaj lijepi svijet, te da je možda tako i sa smrću. Da li ova rečenica nema smisla ili nosi neko značenje, ostavljam vama na razmišljanje, kao i ovu čudnu pojavu zvanu smrt.

Youtuberi su manipulatori?

Posljednjih nekoliko godina broj Youtubera se sve više povećava i oni postaju sve gledaniji. Od ovog hobija se može čak i zarađivati te polako prerasta i u posao. Youtuberi, ikone i idoli mladih, snimaju raznorazne koncepte - od igrica do savjetovanja, od komičnih videa do tutorijala, ali najzastupljeniji koncept je onaj kojeg mladi nisu svesni, a stariji nisu upoznali - manipulisanje.

Balkanska Youtube scena raste iz dana u dan a jedan od najpoznatijih Youtubera su Baka Prase, Janko, Choda, Anđela i Nađa... Ima ih dosta, ali ovo su oni o kojima se najviše priča. Stekli su ogromnu popularnost, no tu popularnost je potrebno održavati. Kako oni to čine? Malo sam istražila i shvatila neke stvari.

Krenimo od onog glavnog i najpoznatijeg - Baka Prase. Baka Prase snima reakcije, pjesme, videe u kojima se trudi nasmijati publiku, što mu i uspijeva jer je djeci koja ga prate očigledno smiješno prozivati druge, pričati besmislene forice, djevojke nazivati pogrdnim imenima... Baka Prase ima fin i lagodan život. Lako je njemu da u spotu svoje pjesme vozi jeftinog Golfa, a zatim skupocjenog Porschea. No to je društvo koje se danas prihvata, rugaj se sirotinji koja vozi Golfa i uzdiži sebe koji voziš Porschea, jer samo takvi uspijevaju.

Tu je onda Choda, njegov prijatelj, koji vjerovatno ne bi ni bio poznat da mu nije pomenutog. Imamo i Janka čije pjesme nemaju nikakvog smisla, čiji su videi objelodanjeni uz hrpu besmislenih forica i, naravno, vrijeđanja. Tu su i Anđela i Nađa koje ni ne žive na Balkanu, ali se žale kako ne zarađuju dovoljno. Da ne pominjem Youtubere koji su uz pare postali pjevači jer njih ima zaista previše.

Iz već navedenog teksta shvatamo koliko su pojedini Youtuberi toksični, no tu ne stajemo. Dolazimo do sledećeg pitanja: Zašto su oni manipulatori i kako manipulišu? Moram napomenuti da Youtubere najviše prate djeca od 10 do 15 godina, zato što je sa njima najlakše upravljati.

Nađe se par Youtubera koji se međusobno posvađaju i naprave dramu, obično zbog neke banalne stvari. Potom snimaju videe u kojima se međusobno vrijeđaju. Jedna strana navodi svoje fanove da vrijeđaju drugu stranu, što istovremeno radi druga strana. Tako se djeca, u cilju zaštite svojih idola, svađaju i daju preglede, od kojih Youtuberi zarađuju. Ti, navodno zavađeni, Youtuberi zapravo se ni ne svađaju nešto pretjerano. Oni samo sjede i boli ih briga za sve, posmatraju svoje fanove i dobijaju sve više pregleda. Youtubera koji se samo svađa nije ni briga a publiku koja ga gleda, njega je samo briga za preglede jer od njih zarađuje. Sve se vrti oko interesa.

Takođe Youtuberi su štetni zbog još jedne stvari. Naime, kroz svoje pjesme, videe navode djecu da je u društvu jedino bitno koliko ko ima para, kakvo auto roditelji voze, koji telefon se koristi... Žalosno je da se više ne cijene vrline, već materijalne stvari. Mnogi Youtuberi, pošto većina vozi dobra auta, imaju skupe satove, dobre telefone, navode djecu da je jedino to bitno. Dobro, nemam ništa protiv ako neko posjeduje skupe stvari, ali rugati se onima koji nemaju, a hvaliti se onime što imaju, je pogrešno.

No, ono što je najžalosnije jeste to da Youtuberi se javno vrijeđaju, hvale se, a pritom su podržani. Imaju stotine i stotine hiljada pretplatnika i pruža im se masovna podrška. Shvatam da su djeca izmanipulisana, ali moraju početi otvarati oči. Ne tvrdim da djeca trebaju osuđivati ili vrijeđati takve osobe, ali ne trebamo slušati, a kamoli podržavati.

Možda se ova tema odraslima čini kao nebitna, ali nisu ni svjesni koliki uticaj Youtuberi imaju nad djecom. Youtuberi velikim dijelom utiču na generacije i društvo i zato smatram da se nešto mora promijeniti, jer ako se nastave podržavati ovakve stvari, ovakve uvrede, drame, svađe, društvo nam se neće poboljšati.

Pritom, ne kažem da su svi youtuberi ovakvi kakvima sam ih opisala. Postoje kvalitetni Youtuberi koji se bave dobrim tematikama, kao i oni koji vas jednostavno mogu zasmijati na prijatan način. Čak i gledam neke Youtubere koji su privukli moju pažnju i za koje smatram da ostavljaju dobar utisak. Nisam mrzitelj Youtubera, ali nisam ni ljubitelj svakog. Smatram da ima kvalitetnih osoba na Youtubeu, no većina manipuliše, laže, svađa se te zarađuje na vrlo jednostavan način, bez ikakvog truda, a djeca nam se zavađaju zbog par osoba.

Zapitajmo se u kakve ljude će nam djeca izrasti ako su im idoli ovakve osobe, ako ih zasljepljuje i vuče za nos nekolicina ljudi...