Internet: korisno ili ne?

Internet je svjetska dostupna mreža koju većina ljudi koristi. Dostupuna je skoro svima - mladima, starijima... Preko 4 milijarde stanovnika naše planete služi se internetom, što je više od polovine. Većina ljudi ne mogu živjeti bez interneta. Međutim, da li je to korisno ili pak bespotrebna zavisnost?

Internet ima mnogo dobrih i korisnih stvari. Po meni najbolja stvar je što možete besplatno obavljati pozive te slati poruke bilo kome, preko aplikacija poput Vibera, Mesindžera... Kad smo već kod društvenih mreža, pomoću njih možete upoznavati nove ljude širom svijeta i sklapati nova prijateljstva, saznati neke nove podatke ili jednostavno se zabaviti.

Osim toga, na internetu možete istražiti BILO ŠTA. Samo ukucajte šta vas zanima i prikazaće vam se traženi podatak. Na internetu možete naučiti svirati instrument, neki novi jezik... Takođe, ukoliko niste u mogućnostu pohađati redovnu nastavu, možete pomoću onlajn škola. Postoji i previše stvari koje možete raditi preko interneta, a tu su i na primjer igrice koje vam mogu pružiti zabavu i razonodu.

Međutim, kod interneta postoje i loše stvari. Veliki problem predstavlja zdravlje koje nam internet pogoršava. Zbog pretjeranog sjedenja za računarom, buljenja u telefon i uopšteno korištenja, naš vid slabi, kičma se krivi, postajemo više umorniji. Međutim, to je krivica ljudi. Ljudi su dužni sebi ograničiti vrijeme, koristiti umjereno kako ne bi došlo do gore navedenih stavki, a ne provesti 5-6 sati igrajući igrice, na primjer.

Takođe, sve više i više se pojavljuju hakeri. Oni vam mogu hakovati profil, uzeti lične podatke i može doći do još mnogo gorih stvari. Zbog toga se morate sami zaštiti - staviti profile na privatno, paziti šta objavljujemo. Ovo se posebno odnosi na djecu jer su djeca lakovjerna i mogu primiti strance za prijatelje.

Na kraju, smatram da je internet jedna dobra i korisna stvar pomoću koje možemo korisno trošiti vrijeme, ali od ljudi zavisi kako će koristiti - dobro ili loše.

Nove generacije - nova vremena!

Dolaskom novih vremena pojavljuju se i novi ljudi, novi načini življenja. Dosta stvari se promijenilo, a sa njima i ljudi i djeca. Ako usporedimo djetinjstva naših roditelja i nas samih možemo primijetiti mnogobrojne razlike. Međutim, da li su one dobre ili loše?

Istina je da današnja djeca brzo sazrijevaju, možda čak i prebrzo. Od malih nogu, već sa 9-10 godina postaju tinejdžeri, a sve više gube djetinjstvo. Međutim, djetinjstvo je jedan divan period u životu (ako ne i najljepši) koji bi definitivno trebalo proživjeti. 

Ono je samo jednom u životu, zato ne dopustite da samo padne u vodu. Znajte da će biti vremena i za društvene mreže, veze, šminku... Imam skoro 15 godina, ali i dalje govorim sebi da sam dijete i ne žurim sa odrastanjem. Sve u svoje vrijeme.

Takođe, među djecom se polako gube igra, zabava. Svaki dan gledam u isti stadion koji je nekad vrvio od vike i graje vesele djece, a sada nema nijedne duše. Većina omladine se zatvorila u svoje kuće i troši sate i sate na besmislene stvari. Jednog dana će vam možda i biti žao što niste bolje iskoristili slobodno vrijeme.

Međutim, nikad ne volim kada nas odrasli nazivaju "generacijom debila". Kao  prvo, kako iko može nedužno dijete nazvati debilom? Uostalom, krivica je odraslih što dijete nisu dobro odgojili. 

Kao drugo, pored svih gore navedenih stavki, u današnjim generacijama vidim puno potencijala. Vidim dosta talentovane djece i ponekad se u potpunosti oduševim nekima. Ako neko iole želi vidjeti posebnost, pamet i talentovanost u djeci, vidjeće. Ko zna tražiti, uvijek će naći.

Možda nismo savršeni, ali ipak mi smo mladi ljudi koji se tek formiraju. Naravno da ćemo imati i dobrih i loših strana, a zavisi od odraslih kako će na to gledati. Uostalom, a ko kaže da je greška u nama? Možda odrasli pogrešno sude o nama?

Kad malo bolje razmislim o ovoj temi shvatam da ćemo za koju godinu mi "suditi" o mladima i starima, o svemu i svačemu. Mi ćemo odrediti šta je pozitivno, a šta ne valja. Dolazi naše doba!

Tako uvijek biva: Nove generacije - nova vremena!

Samoubistvo nije rješenje!

Nažalost, u zadnje vrijeme sve se više dešavaju samoubistva tinejdžera. Veliki razlog tome su psihička i fizička maltretiranja koja se pojavljuju u sve većem broju, razni problemi, neprihvatljivost u društvu. Ovom prilikom  želim nekom pomoći ili barem dati savjet.

Inspiraciju za ovu objavu dobila sam od serije '13 reasons why'. Ukratko, serija  govori o djevojci koja se ubija zbog maltretiranja u školi. Seriju, iako je tinejdžerska, preporučujem i starijoj populaciji jer je veoma poučna i prikazuje koliko zapravo to razdoblje sazrijevanja i odrastanja umije biti teško, mada to mnogi ne vide.

Prvo što tinejdžeru pada na pamet prije samoubistva je pomisao kako bi svijet bio bolje mjesto bez njega. To je apsolutno pogrešno razmišljanje. Zamislite kako bi bilo teško njegovim / njenim roditeljima koji u kasne sate ne spavaju već plaču sa slikom u ruci i suzama je natopljuju. Ili kako je bratu ili sestri koji više ne izlaze sa vršnjacima i znaju da neće više biti srećni jer nemaju sa kim da podijele radost... Svijet definitivno ne bi bio ljepše mjesto.

Takođe, znam da u životu često dolaze loša vremena. Međutim, zašto zbog jednog lošeg trenutka izgubiti milione lijepih? Odrastanje, završetak škole, stvaranje porodice... Možete sve to izgubiti jednom glupom greškom, a možete ih imati samo ako budete strpljivi. Jer, vjerujte mi, za loša vremena je potrebno strpljenje, zato što će proći. Stvari će opet postati bolje. Moraju.

Dragi roditelji, vi isto možete spriječiti gubitak nečijeg života. Ako primijetite da se vaše povlači u sebe, ne smije se kao prije, spriječite to prije negoli postane gore. Razgovarajte sa vašim djetetom. Tinejdžeru je u većini slučajeva teško da se otvori roditeljima, zato vi morate poduzeti prvi korak. Ne čekajte ni sekund.

Eto, toliko od mene. Nadam se da ću barem nekom pomoći!

Moja braća!

Željela sam da vam predstavim meni dvije najznačajnije osobe - moju braću. Ja sam sretnica pa ih imam dvojicu, dvojicu divne braće koje volim više i od same sebe. Moja ljubav prema njima je snažna i neopisiva, a zahvalnost koju osjećam jer su uvijek bili tu uz mene da mi pomognu, da me štite i čuvaju, je beskrajna.

Krenuću od onog starijeg. Duško je za svojih osamnaest godina postigao dosta toga. U školi je uvijek najbolji, na takmičenjima je uvijek bio među prvima... Takođe ima dosta talenata - u sportu (najviše fudbalu), glumi... Mogu otvoreno reći da mu nikad nisam zavidila. Naprotiv, baš suprotno, divim mu se. Nikad nije učio, a postizao je najbolje rezultate. Dovoljno je samo da sluša i može prikupiti znanja. U sebi skriva veliki potencijal. Od malih nogu pa do danas uvijek sam ga smatrala svojim uzorom, putokazom. Iz tog razloga se nadam da će me i dalje voditi kroz život!

Zatim moj vragolasti brat Dragoja, veoma zanimljiv i vječito nasmijan. Dragoja ima samo deset godina, a ima više znanja i od mene.  Kao mali je prvo učio engleski, pa tek onda srpski (i sam mi je pomagao kad sam imala provjere iz engleskog). Njegovo znanje iz istorije je ogromno, a da ne pominjem koliko dobro poznaje države širom svijeta i njihove glavne gradove. Riječima ne mogu opisati koliko sam zapravo ponosna na njega i koliko mu se divim. Uvijek me svojim osmijehom i blizinom može oraspoložiti, nebitno koliko tužna da sam.








Nekad se znamo i posvađati, ali sve je to ništa u odnosu na našu ljubav koja ruši sve granice. Braća, sestre... To su osobe koje predstavljaju najveći oslonac i podršku u životu, a ja smatram da imam divnu, pametnu i posebnu braću. Zato, draga braćo, ako čitate ovo (a znam da hoćete) znajte da ću vas uvijek iskreno, besprekorno i svim svojim srcem voljeti, bez obzira na bilo šta!

Kompleksi...

Svi imamo komplekse. Kompleksi su nezadovoljstvo koje vlada u nama zbog nekih stvari. Normalno je imati ih, ali ne treba im dopustiti da nas prevladaju i obuzmu. Nebitno da li si odrastao, tinejdžer ili pak dijete, svi ih imamo. Jedina razlika jeste što ih neki imaju više, neki manje. 

Najviše se nalaze kod tinejdžera jer u tom periodu smo najosjetljiviji te sve olako primamo ka srcu. Pogotovo je teško u 21. vijeku - svijetu tehnologije, gdje su prisutna maltretiranja, omalovažavanja. Većina gubi samopouzdanje, a zatim dolazi do želje za promjenom naših života i prvenstveno nas.

Komplekse možemo imati prema raznim stvarima. Često ih stvaramo zbog našeg izgleda. Prvo trebamo shvatiti da "imati koju kilu više" ne znači i biti ružniji. Ne možemo svi imati savršeno tijelo i savršen izgled. Nažalost, u današnjem vremenu nije tako. Mnoge osobe zbog debljine maltretiraju, vrijeđaju, ogovaraju... Zar smo došli u vrijeme gdje su samo mršavi ljudi lijepi? Ne, svi smo prekrasni na svoje načine!

Takođe, zbog kompleksa često sputavamo sebe. Dešava se da npr. želimo zaigrati košarku u društvu, ali ipak to ne učinimo jer se bojimo reakcije drugih na naše igranje. Međutim, to nikada nemojte raditi. Nemojte činiti sebe tužnijim zbog drugih. Život je jedan i zato radite stvari koje volite, želite. Uostalom, šta i ako npr. promašite koš? Ljudi smo i normalno je da griješimo i učimo na greškama.

Dešavalo se da i sama imam komplekse jer imam "klempavo" uho. Bilo je vremena kada nisam željela zavezati kosu u rep jer sam se bojala da će drugi misliti da sam ružna. Trpila sam vrućine zbog kose samo zbog drugih. Ali shvatila sam da nije bitno šta ti beznačajni ljudi misle. Bitne su moje želje jer je to MOJ život!

Kompleksa se nećete riješiti dok ne prihvatite prave sebe. Dok ne zanemarite mišljenja i komentare drugih. Ljudi ponekad mogu biti zli i zato ne trudite se da im ugađate. Umjesto toga, nađite sebi prijatelje koji će vas prihvatiti baš onakvima kakvi jeste. Upamtite: to ste što ste i ne mijenjajte se zbog drugih!

Promjene!

Promjene su nešto što nas prati tokom cijelog života. Svi se mijenjamo jer sazrijevamo, učimo nove stvari. To je potpuno normalno. Promjene su dobre. Trebamo se mijenjati, probavati nešto drugačije... U većini slučajeva se mijenjamo da bismo usavršavali sebe, da bismo bili bolja verzija nas. Međutim, postoje situacije kada se mijenjamo "na gore". Mijenjamo se iz temelja u nešto što nije dobro i ljudi se većinom udaljavaju od nas. Ali, smatram da nebitno bila dobra ili loša, uvijek ćemo kad-tad iz nje nešto naučiti. Dosta ljudi je i meni reklo da sam se promijenila, da nisam više ista osoba. Ali, oni ne shvataju da sam to i dalje ja. Da, drugačije se ponašam, oblačim, ali sam ja i dalje ta osoba koja sada voli različite stvari. I to je normalno jer i ja odrastam, samo neki to nisu shvatili. Smatraju da nisam više dobro dijete, ali ne obazirem se. Ja se osjećam dobro, baš ovakvom kakva sam, a uostalom zar nije to i najbitnije? Zamislite koliko bi život bio dosadan i nezanimljiv kada bismo uvijek igrali isti sport? Kada bismo uvijek slušali istu muziku? Kada ne bismo otkrivali nove stvari i ne bi doživjeli nikakvu promjenu? Zato, nemoj se bojati života i promjena koje ono nosi!

Ljubav! Nek vlada svijetom!

Ljubav! Kada kažemo tu magičnu riječ, prvo pomislimo na par koji se voli. Međutim, ljubav ne mora biti samo na takav način. Ljubav može biti prema sestri, prema prijatelju, roditelju. Ljubav možemo osjetiti prema prirodi, nekom sportu, muzici...

Ljubav je sveprisutna. Ima je na svakom mjestu i treba da bude. Ljubav treba vladati svijetom jer ljubav nas čini ljudima. Samo ona održava ljudskost u nama i čini nas živima. Divan je osjećaj biti voljen, a još veći voljeti. Divno je kad znaš da voliš. Kad znaš cijeniti pravu sreću.

Nije ljubav novac. Da, novcem možeš kupiti i veliku kuću i novi telefon i skupocijeno auto... Međutim, novcem ne možeš kupiti prijatelja, osobu za razgovor. Novcem ne možeš kupiti sreću. Pare su prolazne - danas imaš, sutra nemaš. Ali ljubav je ono što ti niko ne može oduzeti.

Voljeti je jedinstveno. Osjećati nešto prema nečemu, nekome... Ljubav umije biti i čudna. Ponekad, prema nekome ne osječaj ništa, a onda, u trenutku, desi se. Desi se nešto čudno i stvari posmatraš drugim pogledom, iz drugog ugla. Osjećaš se drugačije, a taj osjećaj ti prija.

Ja lično ne vjerujem u bezosjećajnost! Ne vjerujem u ljude koji tvrde da ništa ne vole. Vjerujem da i najhladnije osobe osjećaju. I one vole nekoga iako to možda ne priznaju ni sebi, ni drugima.

Zato živite, volite. Volite svim svojim srcem. Nek ljubav vlada svijetom!